Da bi došlo do nacionalnog pomirenja, najpre mora da postoji nacionalna svađa, koje nije bilo. Kada jedni stoje s „kalašnjikovima“, a drugi preko puta njih s podignutim rukama, to nije svađa. A kada ovi sa „kalašnjikovima“ streljaju, tek to nije svađa! Netačno je da je za svađu potrebno dvoje - za Aušvic je bio potreban jedan plus zla namera! Kada se poistovećuju Đinđić i Milošević, samo dobijamo razlog budućih dubokih podela." Nenad Canak, danasnji Kurir Jel verujete vi u one reklame tipa iskustvo Ms Milić sa Arijelom? Sve sam pokušavala i nikad čarape brata Save nisam mogla pošteno da operem i iz njih svu zemlju i prašinu isteram dok nisam kupila Arijel! Samo Tajd izvlači i mrlje od krvi….Ja ne. Verujte mi. Godine iskustva i testiranja su u pitanju.
Bila poslom ovih dana u BiH, Hercegovini, preciznije u Jablanici i Mostaru. Tačno sam pogodila mesto uz put gde će se pojaviti prvi klinac sa teglom šumskih jagoda, gde je prvi u nizu restorana sa “rotacijom.” Sećanje je gadna stvar. Prošla kroz Tarčin. Varošicu-seoce na putu Sarajevo –Jablanica. Idilično. Pokošena trava. Sunce. Proplanci. Neretva.Gostuje im Sinan Sakic. Imala sam dosta slučajeva – srpskih žrtava, zarobljenika logora u Tarčinu dok sam radila u UNHCR. Logora iz ovog poslednjeg rata. Imam još razglednice iz Australije, Kanade i SAD od ljudi koji su tamo pobegli, otišli via UNHCR, da možda potisnu strašnu ličnu prošlost ne bi li skupili snage da se uhvate u koštac sa sadašnjošću i budućnošću.
Šetam po Jablanici. Jeste nije originalni most, ko je šta srušio, ko rekonstruisao, ko opet za film srušio. Neretva prelepa. Brda okolo strma, pitam se kako li je bilo ratovati po tim vukojebinama, koji te djavo natera……Dal tifusari behu odatle il iz Sutjeske? Zaborav je gadna stvar. U Jablanici se prošle subote obeležavalo 15 godina od bitke između Hrvata i Muslimana na obližnjem brdu. Posmrtnice po celom gradu. I plakate za Sinana Sakića. Predveče prošla i kolona koja se vraćala sa komemorativnog skupa. Pomisliš svadba, trube, zastave, al pogledaš lica, uhvatiš i poneki pogled i shvatiš.
Mostar. Plakete za koncert Sinana Sakića. Naslov u Dnevnom Avazu-Doris Pak-kantone treba ukinuti. Suveniri. Tradicionalne hercegovačke ruske babuške, indijski slončići i ešarpe, kineska svilena kimona, petokrake i krila iz JNA za 15E, minđuše iz H&M, hemijske olovke od nekih čaura, šolje sa ljiljanima, šubare sa kokardama, kugla u kojoj pada sneg na most! Nauljeni izubijani likovi koji čekaju da se nakupi lova pa da skaču sa mosta. Turisti koji se ne zadržavaju više od sat dva. Sve ja na prodaju i za slikanje, osim….Osim slikanja velike slike srušenog Mostara. To ne sme. 5 KM pa kupiš manju sliku.
Seminar. Pohvale LDP, i od učesnika i od predavača. Od predavača posebno. Liberali iz Jablanice se nadaju da će im “Čedo” doći do loklnih izbora 5. oktobra, makar jedan pres zajednički da održe. Dune tvrdi, kako onda može da ne bude tako, da su njegova ćerka i drugi mladi iz Jablanice ludi za Čedom. Kod onih sa B, H, S odrednicama u imenu stranaka već se osećaju nedostatci i slabosti organizovanja prevashodno na etničkom principu. Traže se saveti od Fridrih Naumanovog predavača, kako dosegnuti i do birača drugih etničkih zajednica. Debatuje se i o eventulanim promenama imena. U pauzama ledena žilavka, vruća jagnjetina. I gorak ukus. Meni bar. Kolege iz Bosne vade slike, svako ima decu ili unučiće negde rasute po svetu. U najboljem slučaju. Sve se računa--priča iz perspektive pre ili posle rata. Druge nema. A to posle rata je nekako kratko. Kao da je juče bilo. Iako mi se upravo oni čine kao ljudi i političke opcije više zagledani u budućnost nego bilo ko drugi u BH.
Sarajevo . Pešina Nataša iz GPRSa je konačno ućutkana. U dolasku je uporno ponavljala skreni lijevo, skreni lijevo…ni glavnu ulicu-TRANZIT-kojom smo ulazilli u Sarajevo nije prepoznala. Ne znam dal je fake softver il ni GPS ne može Sarajevo da ukapira. Raspravljamo koliko je stanovnika imalo pre rata, koliko ima sad. Sve je isto i ništa nije isto. Filipinski turisti sa suvenirima iz Međugorja. Zabrađene mlade devojke ( u moje vreme su se samo nene mogle videti zabrađene i eventulano još neko na pazarne dane) i Durex bilbordi koji neskriveno promovišu grupnjak. Po cenama treš suvenira čovek bi reko da je rat tek prestao. Smaram mlađe saputnike pričama o Juki Pazini, Caci Toploviću i drugima.
Raskrsnica na kojoj se skreće ka Plama i Jahorini novim putem. Sećam se SMSova od drugarice koja se tu zatekla kad je Đinđić ubijen. U šoku, kaže konobari se listom vesele, trešti muzika po kafićima, slavi se, niko ton na TV da pusti. Sokolac. Ravna Romanija. Prelepo. I zimi i leti, dal na more dal na skijanje iz Tuzle dok smo išli, uvek smo stajali tu da se odmorimo, nadišemo i nauživamo. Posle sam upoznavala ljude koji su preživeli da budu ne-Srbi u tim krajevima. I slušala o onima koji nisu. Razmišljam kad je počelo propiranje? Kad je Moma Mandić postao biznismen i sportska mecena?
Drinjača. Tišća. Vlasenica. Šekovići. Kalesija. Kravice. Sve je to tu negde. Okolo. Tu smo išli il na izlete dok je ćale išao “u ribe”, ili kad je išao “u vakcinacije.” Pre par godina sam pukla na nekom skupu na kome su govorile majke Srebrenice. Jedna je pričala jezu i strahotu, al kad je rekla:” Sin mi se noću iskrao, otišao u hranu i više se nije vratio,”…. Na radiju pozivi građanima da ne prave nerede zbog oslobađajuće presude Naseru Oriću. Pre par godina su mi u Tunisu prišli vrlo obazrivo brat i sestra, sad iz Beograda, kojima je dosta familije stradalo u Kravicama. Prepoznali me sa TV. U stvari prvo su se deca upoznala pa onda i mi. Otovrili smo mnoge “nemorske” teme. Mislim da sam uspela bar kod njih da razbijem stereotip o antisrpskim ženama iz civilnog sektora. Pitala sam se dok smo polako ulazili u Zvornik šta li oni misle o ideji lažnog pomirenja bez utvrđivanja činjenica i odgovornosti.
Zvornik. Manje SURova sa brdima detergenata i flašama fante i kokakole ispred. Ostalo je isto. Trošne fasade dodatno unakarašene slojevima iscepanih izbornih plakata. Drina prelepa. Nekad sam na obale dolazila da se kupam i da peremo fiću. Posle sam išla da švercujemo neke izbeglice Muslimane i prebacujemo ih do aviona u Temišvaru. I dalje svako malo čuješ da je nađena neka nova masovna grobnica oko Zvornika.
Hrtkovici. Pomislim na novu loklanu vlast u Pazaru. “Naši” sa radikalima. Niko ni reč. Putokaz za Sremsku Mitrovicu. To je ono gde su svi znali za Škorpione al malo ko pričao. Batajnica. To je ono što Ivica Dačić neće spomenuti ni posetiti. Nisu ni mnogi drugi. Beograd. To je ono gde je Bajatovic poceo da biva pozivan i da dolazi kod Amera na prijem.
Beograd . Skupština. Pred put sam gledala Batića kod Sarape kako miluje Bajatovića rečima. Bajatović ne potvrđuje.Niste vi to tako mislili, nadam se, jel da… To je, valjda, bilo dok je bitka za Beograd još trajala. U skupštini sad odjednom drama. Omaklo se Tadiću na GO, nema veze, pre samo dve tri nedelje. Šutnja prala uši. Tri reda izjave u Pravdi i to je to. A sad u skupštini melodrama. Suze krokodilske. Prisetim se braće Bridžis iz Big Lebovskog, kad onom grobaru lešinaru kažu: “Jesmo ožalošćeni al nismo glupi.”
Beograd . Pera Luković, Arijel model 2002/2003 koji je propirao Željka Mitrovića napada Sonju Liht Tajd model 2006/2007/2008. Palma na B92: “Trinest ambasadora je već bilo u Jagodinu”. Sretno im bilo. Sećam se svoje profesorke srpsko-hrvatskog iz Jajca, Veselinke. Uvek nam je ponavljala:” I crne čarape se prljaju isto kao i bele, samo se na njima teže vidi.”
Srbiji ne treba lažno nacionalno/političko pomirenje. Srbiji treba konsenzus oko toga šta se sme šta ne, šta je prihvatljivo šta ne, šta je tačno bilo i šta se ne sme ponoviti. I utvrđivanje ko je kriv, ko podržavao, ko bio ravnodušan.
Ne mogu skoro ništa. Osim da pisem. Ko o Topcideru i Leskovcu. Pa dokle stignem.Ko što nisam mogla puno ni onda kad sam se javno bunila što se Tadićeva prva inaguracija odvijla na dan komemoracije žrtvama u Srebrenici. Al mogu da u ovoj šaradi ne učestvujem. Mogu da pamtim. I razlikujem. |