Nažalost, Srbija i njeni građani su izgleda slabo šta zaključili i naučili iz poslednje predizborne i postizborne kampanje. Lepše je Srbima da budu srećni zbog prvog mesta Ane Ivanović na Roland Garros-u , da slušaju bogougodne najave o našoj EU kandidaturi do kraja godine, putovanjima u EU bez viza, predivno organizovanom Eurosongu, ogromnoj pobedi koalicije za Evropsku Srbiju u Vojvodini itd. Ako se slučajno odlučite da ukažete na par detalja koji kvare bilo koji od pomenutih idiličnih prizora, odmah ćete pasti u nemilost, a i postaćete nepoželjni sagovornik bilo kog medija (mediji vole samo tzv. izbalansirane/umerene analitičare). Ako pomenete Novaka Đokovića ili ostale koji su izgubili na onom turniru, onda će vas ošamariti izjavom „pusti bre narod da se raduje pobedi“, ako pomente razne skandale/incidente tokom i posle Eurosonga onda čujete „pa da, ali je konačno Evropa videla kako mi sposobni za velike stvari“, dok je izjava da su tzv. proevropske snage IZGUBILE na izborima uglavnom dočekana sa ćutanjem.
Ono što mnogo više treba da zabrine svakog građanina jeste činjenica da se sada više nego ikada vidi da u Srbiji nema institucija i sistema u smislu u kome postoje u Evropi. Više nego ikad je vidljivo da skoro sve zavisi od izbora/sastavljanja nove Vlade. Jedino što ovih dana vidite da funkcioniše je npr. Poverenik za informacije od javnog značaja, Guverner Narodne Banke i sl. Sudovi čekaju, ministri čekaju, činovnici uglavnom kalkulišu kako će biti ako dođe „onaj“ ili ako „ostane ovaj“. Neke institucije koje bi trebalo da nemaju veze sa izborima i koji imaju jasan i „nezavisan“ mandat se ponašaju otprilike kao da je ovo Norveška, a ne Srbija. Naprimer, Ombudsman (Zaštitnik ljudskih prava) je pre 4 dana progovorio posle dugo vremena i obavestio javnost da MUP mora/treba da obavesti građane da mogu da traže ličnu kartu sa ili bez čipa. Em je ova tema nešto na čemu veoma veoma mnogo insistira SPC, em ne shvatam zašto je baš toliko važno u junu, kada se izdavanja ličnih karata opet odlaže prema nekim najavama, em ne razumem da li za našeg Ombudsmana ne postoji nijedno drugo kršenje ljudskih prava u Srbiji na koje trenutno vredi reagovati. Šta je sa napadima na gejeve tokom Eurosonga, šta je sa napdaom na antifašistički festival u Zrenjaninu, šta je sa napadima na Rome ili raznim drugim situacijama u kojima je neko ljudsko pravo prekršeno nekom građaninu ove zemlje. Ako je već hteo da opšti sa policijom preko preporuka, mogao bi naprimer da napiše preporuku šta svaki policajac mora da zna prilikom hapšenja ili da obavesti policiju da nije zaštita građana kada samo razdvojite antifašiste od neonacista. Ako ništa drugo, mogao bi da preporuči policiji da ne čita poruke na mobilnim telefonima prilikom rutinskih pretresa kola, da preporuči policiji da poštuju pretpostavku nevinosti i da ne snimaju/emituju snimke hapšenja, kao i da uhapse neonaciste i navijače onda kada nasilje postane produžena ruka njihovih animoziteta. Ali ne vredi, naš Ombudmsan preporučuje da vas svaki policajac obavesti da ne morate da imate čip u ličnoj karti. SPC će biti srećna, a i mi kao građani smo konačno odahnuli.
U postizbornim kombinacijama, partije se svašta trude pa i da dokažu kako su odlično radile. Tako smo imali prilike da vidimo vrh gradske vlasti u poseti stanovima u kojima će živeti „lica ometena u razvoju“ i čuli „predivne“ planove kako će „te osobe“ (taman posla da ih nazovu sugrađanima) imati stručni nadzor 24 sata i priliku za socijalizaciju itd. Naravno da podržavam ovakve akcije, ali tolika promocija me je podsetila na nekoliko „neuspeha“ iste vlasti u vezi jednog drugog slučaja. Naime, ista vlast se pokazala veoma osetljiva na rasističke proteste povodom namere da na toj istoj lokaciji (Kamedin), u tim istim stanovima budu Romi koji su sada u nehigijenskim naseljima. Pretpostavljam da su za „narod“ mnogo prihvatljivije „osobe ometene u razvoju“ pa je nekako marketinški zgodno pohvaliti se ovakvim „milosrđem“. Zbrinjavanje Roma valjda ne podiže rejting.
Izgleda da je sa institucijama prestala da funkcioniše i javnost. Količina empatije, pristojnosti i ljudskosti se kod građana smanjuje sa povećanjem broja kombinacija koje su moguće prilikom sastavljanja nove Vlade. Kod pomenutog primera romskih sugrađana, to se vidi na tome što više nikog ne zanima ni život ni sudbina Roma ispod Gazele nego čak i ljudi od kojih ne očekujete imaju komentar da to „treba da se reši jer stranci koji dolaze na Eurosong/Univerzijadu ne treba da vide to sve“. Što se tiče drugih stvari, komentar je uglavnom da „Srbija ne može ovo ili ono“, a da pritom izgleda svako zaboravlja da je on ili ona građanin upravo te zemlje i da od njega/nje zavisi. Moj lični favorit je potreba da skoro svako pljune LDP posle izbora, bez obzira na odnos prema ovoj partiji. Čak i ovde na blogu toga ima veoma mnogo posle izbora. Razlozi se kreću od „lošeg rezultata“ preko „loše kampanje“ do „manjka podrške DS-u“. Ni upola toliko „kritika“ nije bilo na razne skandalozne izjave predsednika DS & Srbije posle izbora. Sorry, ali štagod je ta partija (LDP) govorila i zastupala ranije, zastupa i sada. Možete je ne voleti, ali ne vidim da su promenili vrednosti i prioritete.
Ne stidim se partija – one su takve kakve jesu i slične su onima u drugim zemljama. Ako vam se ne sviđa DS, DSS, SRS, LDP – nemojte glasati ili osnujte svoju partiju, pa probajte. Ono što je poražavajuće da upravo javnost/građani ne zaključuju ama baš ništa. Ono što je govorio Koštunica 2001, bilo je slično onome što je 90-tih govorio Milošević, a ono što je govorio Koštunica posle 2000-te , sada govori Tadić: „i Kosovo i Evropa“, nema revanšizma, „zajedno u budućnost“, „partije moderne levice“, „nacionalno pomirenje“„i SPS i DS imaju svoju bol“. Koštunica je jedva pobedio 2000-te, a zatim bio enormno popularan, da bi sad postao veoma nepopularan. Tadić je na predsedničkim dva puta prolazio za dlaku (kao Koštunica 2000-te), da bi sada sa dodavanjem Kosova krenuo ka toj većoj popularnosti. Verovatno će većina vas reći da tako mora, da su nužni kompromisi i da je ta politika ispravna jer DS dobija glasače (na FACEBOOK ti novi glasači su često članovi grupe „Proterati Natašu Kandić“ iz Srbije). Međtuim, svi znamo da Kosovo više nikada neće biti deo Srbije, a da igranje na ovu kartu može doneti samo štetu. Nemam problem što DS pravi koaliciju sa SPS, ali imam problem sa tim što javnost upadljivo ćuti, a niko u DS čak i ne postavlja pitanje ili se pobuni zbog preterivanja. Isto kao što niko nije postavljao pitanje ZAŠTO nam se desilo bombardovanje, šta je Srbija radila Albancima na Kosovu 1998/99 i još mnogo toga.
S obzirom da adekvatne institucije nemamo, bilo bi dobro da se javnost probudi. Opet nažalost, ta javnost čeka SPS-DS vladu kako bi „odahnula“...
P.S. Analitičare ne računam kao javnost, jer se pokazalo da su sva predviđanja i analize ovde na blogu mnogo tačnija nego bilo koja druga na bilo kojoj TV stanici (npr. blogovi koje je pisao Drago Kovačević posle izbora)