Umesto da postane novi Zoran Đinđić, Boris Tadić je u subotu postao novi Vojislav Koštunica. Jedina dobra vest je da je konkurs i dalje otvoren.
Zvali me iz moje, takođe, omiljene medijske kuće, Radija slobodna Evropa, koji je procenio da se u subotu na GO DS dešavalo nešto ogoromno, da od sabajle komentarišem Tadićev subotnji govor, za regionalni blok. Ljudi izgleda prave i emisiju o regionalnim reakcijama na isti, a Drago se čudi šta je novo :) Pitaše me, između ostalog oko tajminga, zašto baš sad a i šta je tačno hteo da postigne. Došlo mi da kažem otkud znam, verovatno se nada da sad njega Mile Ilić, ko onomad Slobodana Miloševića, nominuje za Nobelovu nagradu za mir.
Sednem da vam napišem šta sam otprilike rekla RfE i da, ujedno, napravim tu obećanu širu analizu govora, jer sam u subotu ovde postovala samo jednan odvratni deo, da sa vama podelim inicijalni šok i da ukažem na temu. Al u njemu ima još ozbiljnih propusta i zabrinjavajućih momentata, koji su nekao pali u senku „simetrije bola“. Čekala sam da mi se slegne i da ozbiljno razmotrim bar implikacije na oblasti o kojima ovde češće pišem, region i Hag npr.
U tu svrhu pokušala sam da negde nađem integralniju ili dužu verziju tog skandaloznog govora. Bezuspešno, pa vas sve molim da prikačite sve što eventualno nađete. Na sajtu DS stoji skraćena verzija vesti o sednici iz koje je, naravno, sklonjen deo o simetriji bola, i ko zna šta još. Činjenica da se na sajtu pročišćavala vest je već indikativna. Kao i šturost joj, uostalom. Ja ću da komentarišem prvo one delove koji i u njoj postoje, a posle ću po sećanju, ako bude potrebe.
Evo onog čuvenog već dela, koji sam našla na RfE, a koga nema na sajtu DS.
“Obe stranke se suočavaju sa činjenicom da neki naši lideri nisu više među nama, obe stranke imaju svoja iskušenja, imaju svoj bol, imaju svoju nesreću u sebi, ali imaju spremnost da pronađu pravo rešenje koje obezbeđuje sreću za razvoj čitavog društva.”
Ukratko, u subotu su se desile četiri kvalitativno nove stvari koje spomenuti govor, i aplauz mu dodeljeni, čine skandaloznim i istorijskim, i koje pobijaju tezu o kontinuitetu i o tome da je sve bilo očekivano.
1. Tadić i DS su izjednačili prirode smrti pokojnog premijera Đinđića i Slobodana Miloševića. ( Ne kupujem žvaku o pravu na lični bol, o tome se na sednicama GO ne priča već po parastosima i privatnim skupovima).
2. Tadić i DS su sproveli opštu amnestiju SPS, i ne postoji razlog da SRS to ne interpolira i na sebe. Ovde nema koraka nazad, teško će se moći reći puj pike ne važi ako pregovori propadnu. Stvar je javno rečena iz visokog mainstrama. Tadić sve vreme ima dvostruku ulogu, dakle amnestirao ih je predsednik DS al i Srbije!
3. Tadić i DS su odustali od priče o tome da su svi činili zločine u sukobima na Balaknu i pozvali nas da sve zaboravimo uključujući i Srebrenicu (osim zločina nad Srbima van Srbije u etničkim sukobima to ne, a šta su SPS nama činili to da, jer je na untrašnjem planu amnestirao SPS) i time uvredili žrtve i bližnje, skoro onemogućili traženje unutrašnje podrške za nastavak saradnje sa Hagom, u čemu su su se bar nekako do sad koprcali. Ovime je Tadić je direktno ugrozo perspektive naše regionalne saradnje bez koje nema ni EU integracija.
4. Praveći sprdnju od koncepta nacionalnog pomirenja, Tadić je skoro eliminisao mogućnost za široki društveni dijalog o nedavnoj prošlosti koji je Srbiji preko potreban. Do sada je DS temu držala na ekonomiji i korupciji etc, ali nije onemogućavala da se drugi problemi otvore i kao takvi drže u javnosti, iako sam nikad nije hrlila da o njima priča, ili je o njima pričala krajnje površno i za spoljnu upotrebu pretežno.
Pre nego što nastavim, da napomenem da nikad nisam bila član DS već samo GSS. U tom smislu LDP vidim kao nastavljača politike GSS a ne Zorana Đinđića, bar ne pre 2000, ali razumem i da je medijski, javno-populistički ovo drugo atraktivnije, mada mi često bude krivo.Unosi i solidnu dozu zabune kad se dođe do ključnih tema, i zato ovo sad i napominjem. Ne sećam se ni da je Čedomir Jovanović od 2000-2003 imao ovako beskompromisnu retoriku koju ima sada. Ili je imao do sada;) Tada je pre ličio na sadašnjeg Tadića. No ja cenim napredak u pravcu koji sam uvek podržavala, ka građanskom i kosmopolitskom, i otud podrška LDP. Samtram da je vlada Zorana Đinđića bila OK i zato što je bila pod pritiskom MZ i da takva, bar kad je Hag i ostalo što uz njega ide pitanju, ne bi bila takva da tog pritiska nije bilo. Pokušaj da se SPS bez prethodnog otklona od prošlosti svoje i jasnijeg stava o regionalnoj nedavnoj prošlosti uvede u vladu zarad EU integracija, posle usitnjavanja, sam u tom kontekstu videla kao potpuno đinđićevski, a ne LDPovski-GSSovski. U tom smislu mi nije jasno ni negiranje činjenice da Đinđić to jeste pokušao učiniti dvaputa a Milan Panić jednom. Da je na tome ostalo, na SPS kao manjinskom partneru, sa politikom DS kao dominantnom, bez izjednačavanja identiteta, sa Hagom pod pritiskom i EU zarad zdrave logike više nego sistema vrednosti i Kosovom (da, ne verujem da bi Đinđić išta radio drugačije, ili bi već pokužao da ga deli, LDP stav sigurno imao ne bi) rekla bih da je, upravo, Boris Tadić postao novi Zoran Đinđić. Imao je priliku u subotu. Sad što ČJ ne odgovara da bude nova Vesna Pešić ili Goran Svilanović, u ideološkom ne metodološkom smislu, je druga stvar. No da se vrnem na govor.
Beograd, 7. juna 2008.
Predsednik Demokratske stranke Boris Tadić zatražio je danas od funkcionera i članova te stranke podršku za formiranje vlade sa koalicijom okupljenom oko Socijalističke partije Srbije.
Tadić je, na sednici Glavnog odbora DS, podnoseći izveštaj o radu stranke u prethodnom periodu, rekao da dve stranke moraju da naprave istorijsko pomirenje u cilju ostvarivanja bolje budućnosti za građane.
"Zaboravite na bivše sukobe! Stegnite ruku onima sa kojima ste se sukobljavali devedesetih godina i zajednički nađite rešenje za bolju budućnost! Ako to ne budete uradili imaćete problem sa mnom", istakao je Tadić.
Biser „imaćete posla sa mnom“, je DS unutrašnja stvar, ta demokratičnost unutarstranačaka, pa što reko Magazin netićemeeeseee mnogo. Neutralni Press je, BTW, vest o GO DS preneo na visokokotiranoj 5 strani pod naslovom Predsednik je malo preterao. Pogađate, preterao je samo u tome. Ostalo je OK. Po Pressu.
Ali pozvati članove vodeće kao demokratske i EU stranke da zaboravi bivše sukobe sa SPs se tiče i nas. Zašto ste se-smo se sukobljavali sa SPS? Ja zbog Vukovara, Srebrenice i Batajnice i zbog toga što mislim da su upravo oni odgovorni za hiperinflaciju i NATO interveciju, for starters. Da i TO zaboravim. Ne. Verujem i bojim se da će ovaj poziv bolno jako odjeknuti i u regionu. Kad čujem argument ovo je bio govor za tvrdo krilo SPS dodđe mi da viken, aloooooo 21 vek, a i rekli ste šta ste rekli javno. Il se bar omaklo i otišlo na TV. Jednom samo, doduše, al 21 vek, pročuje se. BTW, čemu saradnja sa Hagom ako treba da zaboravimo na bivše sukobe?
On je članove GO, u kome se, između ostalog nalaze predsednici opštinskih odbora stranke, pozvao da u koaliciju sa socijalistima uđu i na lokalnom nivou.
"Predlažem da se pronađe dogovorno rešenje oko zajedničke budućnosti. Ubeđen sam da je SPS spremna za stalne unutrašnje reforme i da želi da izlaz za probleme društva nađe u evropskoj budućnosti", rekao je Tadić.
Kompromis, prema njegovim rečima, neće biti moguć ako jedna stranka od druge bude tražila da se odrekne svog identiteta, i da bi, umesto toga, dve stranke trebalo da rade na građenju zajedničkog identiteta.
Šta je identitet stranke? One ružice? Crveno, žuto, plavo? Papir na kome piše neki program? Pa to smo odavno utvrdili, da su im svima programi na papiru slični? Nisu li identitet stranke i dela, izjave, vrednosti za koje se zalaže, ali pre svega rezultat rada dok je na vlasti? Kompromis se dakle pravi tako što se SPS amnestira za sve.
"Spremni smo da oprostimo i onima koji su samo pre mesec dana pozivali na linč i ugrožavali pretnjama naše živote, a kamoli onima koji su bili naši politički protivnici u prošloj deceniji", istakao je Tadić.
Ako je tako što onda ne pravi vladu sa DSS npr? Njih su već proprali bili onoliko, što sad još i SPS nepotrebno lažno propranog da gutamo?
DS, kako je istakao, neće praviti vladu sa narodnjačkom koalicijom i Srpskom radikalnom strankom, ali će svim parlamentarnim strankama nakon formiranja vlade ostaviti otvorena vrata za politički dijalog.
Ne saznadosmo zašto? Možda Mišković zna.
"Nastavićemo pregovore koje još nismo započeli sa svim predstavnicima političkih stranaka koje su dobile mesta u parlamentu. Nastavićemo ih u najboljoj želji da ih dovršimo, branićemo uverenja DS, ali ćemo ostaviti prostor za one koji će sa nama učestvovati u novoj vladi", poručio je Tadić.
DS, kako je naglasio, ne kalkuliše sa mogućnošću raspisivanja novih izbora, zato što građani žele da vlada bude brzo formirana.
Ne, izbori su bili, kako je i Boža Đelić do pre neki dan tvrdio, neka vrsta referenduma o EU a ne o izboru Brzog Gonzalesa koji će prvi da napravi vladu.
Tadić je ponovio da evropska budućnost Srbije nema alternativu, jer je jedino približavanjem EU i obezbeđivanjem investicija, pre svega iz država EU, moguće obezbediti snažniji spoljnopolitički položaj zemlje i efektivniju politiku za odbranu Kosova i Metohije.
"Neraskidivo su povezani naša evropska budućnost i naši interesi na Kosovu, svaka drugačija politika je nerealistična i ugrožava i jedan i drugi cilj..."
"Mi zastupamo realističnu politiku, koja hoće da proizvodi dobra, a ne da proizvodi samu sebe. I zbog toga mi imamo manje reči u politici, a više dela... Zato smo mi okrenuti međunarodnim ugovorima koji doprinose životu, a ne pravnim analizama tih ugovora, i zato su građani poverenje dali nama a ne njima", rekao je Tadić.
O problemima DS politike prema Kosovu i implikacijama po Srbiju i region sam nedavno ovde pisala.
On je funkcionere i članove stranke podsetio da je DS napravila veliki kompromis i pri formiranju prošle vlade, ali da je to učinila za dobro građana koji su tu nameru prepoznali i poklonili joj na poslednjim izborima najveće poverenje koje je imala u istoriji.
Da. Dobili smo SAA u fotofinišu, zahvaljujući očajnim Evropljanima pre svega. Da, pre toga je DS hrabro slao poruke o mirnom rešenju Koosva i to i dalje cenim. Al po koju cenu? Cena je bila da DS sve više mora da liči na DSS, da se u stvari iako manjinska stranka u vladi sve više sprovodila DSSa ne DS politika, bar ona za koju su nas do pre neki dan folirali da je sprovode samo mi još rezultate ne vidimo i u nju veruju. Sa nacoškim i destruktivnim DSS prvo, a sad i sa amnestiranim SPS i sledno Radiklima, i sa SAA o čijoj sudbini u Skupštini još ništa ne znamo? Postaje preskupo. Verujete da je sa njima takvima zaista moguća i suštinska i formalna eupeizacija Srbije? Ja ne. Dali smo im glas za stvarni nastavka EU integracija, a ne za opštu amnestiju SPS, posle koje je evropeizacija Srbije žestoko ugrožena. Jer tu već nije stvar u 8% koje gutamo jer su se usitnili, već u zlodelima koja se anuliraju! Danima već vodim SMS raspravu sa vrlo dragim mi projateljem i osobom čije političke procene jako cenim. On mi tvrdi da je ovo OK, da se dobija da DSS ide u penziju, da su Radikli van vlasti a SPS kompromitovan kod birača. Šta mi-nam to vredi kad je DS postao novi DSS, a zločini amnestirani. Pirova pobeda.
"Nama treba vlada, Srbiji i njenim građanima što hitnije treba vlada. Nama ne treba da Srbiju vode tehnički predstavnici, već legitimno izabrani predstavnici koji će sa punim legitimitetom u naredne četiri godine voditi Srbiju ka EU", istakao je Tadić.
"Mi smo spremni na svaki kompromis koji obezbeđuje novu perspektivu, to je jednostavna politička filozofija. Ako je to korisno za razvoj ove zemlje i društva napravićemo svaki kompromis", istakao je Tadić.
Zašto ovako nije razmišljo pre izbora i ponudio kao stariji veći i odgovorniji LDP saradnju i mesto na listi možda? Zašto SPS i DSS može sve da se oprosti a LDP ne može nedefinisana podrška u drugom krugu predsedničkih i to što o Kosovu ima realniji stav?
Srbiji je, kako je dodao, potrebna vlada koja će voditi politiku unutrašnjeg pomirenja, ali i politiku pomirenja sa svim narodima u regionu.
Ova izjava je direktna šamarčina samom konceptu tranzicione pravede i konceptu istine, odgovornosti i pomirenja. O kakvom je pomirenju sa narodima u regionu moguće govoriti ako se pre toga ne utvrde činjenice i oko njih ne napravi konsenzus, pa onda utvrdi i odgovornost za njih. Krivična, politička, individulana, moralna. Pretpostavljam da je pre “istorijskog pomirenja” potrebno i usaglasiti se o merama koje se moraju preduzeti u vezi utvrđenih činjenica te o mehanizmima i procedurama za njihovo realizaciju.
Dalje, zašto je SPS baš sa 8% u biračkom telu partner čijom se opštom amnestijom, jer to se desilo u subotu (Zaboravite na bivše sukobe! Stegnite ruku onima sa kojima ste se sukobljavali devedesetih godina i zajednički nađite rešenje za bolju budućnost!), postiže istorijsko pomirenje u Srbiji za početak? Zar u tom smislu, po toj nakaradnoj logici,Radikalna stranka ne bi bila logičniji partner. Sad, zašto opšta amnestija SPS a ne i radikala, kad su skoro po svim tačkama isti i isto reaguju, i za to pogledajte txt u Politici. Gutanje razumem, pokušaj gutanja to jest, ako se Dačić pusti što bi bio neki prvi imlicitni znak pristanka na reformisanje i otklon od oprethodne politike mu, zato što on imaj 8 a radikali 29%, ko što lepo reče ona riba u Politici. Ali amnestiju ne.
Da ste SPS ili radikali, posle ove opšte amnestije, što je još gore sa ili bez vlade sa DS, jer amnestirao vas je predesnik Srbije i tu sad nema puj pike ne važi, da li bi ste osetili potrebu da se dalje reformišete? Što bi ste, kad očito imate i jare i pare.
Legitimno je razmišljanje o gutanju žaba zarad EU sigurnog puta ( o NATO niko ni reč, btw gde je Šutanovac), pod pretpostavkom da ćete je moći kao vlasnik želudca i većinski partner u vladi držati pod kontrolom, ili još bolje svariti i reciklirati ostatke. A dokaz bi bio recimo Mladić u Hagu, i neki moleban u Batajnici i nastavak utvrđivanja političke pozadine ubistva premijera Đinđića. Ja se o tome jasno i glasno izrazila i i dalje stojim iza toga. Ali ovo nije to.
Ovo je mnogo više, i ostaje otovreno pitanje ko je to od Tadića i zašto tražio, kao i zašto je Tadić i na to pristao. Imajte u vidu da je pre samo par dana išao spin o mogućnosti novih izbora, kao i o tome da prcenat EU opcije raste a narodnjaka opada. Prema tome nije tačno da nije bilo alternative, ko sto nam Čanak prodaje žvaku sinoć. Novi izbori su alternativa. Skupa na kratke staze, ali dugoročno sigurno jeftinija od ove opšte amnestije.
Verujete li u mogućnost da Ivica Dačić kao potpredsednik vlade ili nedajbože premijer jasno i glasno kaže, da, Ratko Mladić je ratni zločinac, da Batajnica i Srebrenica su toponimi srpske državne i nacionalne sramote, kao potpredsednik vlade ili premijer? Verujte li ta će takva vlada, posle opšte amnestije, nastaviti da sarađuje sa Hagom? Ja ne. I šta, dakle, dobijamo? Šatro EU vladu sa evetulnim nakaradnim i sporim formlanim nastavkom pridruživanja, koji se lako može prekinuti, bez unutrašnje evropeizacije društva! Pazite, Bugarska koja je u EU kuburi sa suviše velikim nivoom korupcije, EU sa Bugarskom, razne mere se primenjuju, ne sa ovako teškim pitanjima koje je Tadić gurnuo pod tepih i od Srbije napravio ponovo bure baruta a ne nacionalno je pomirio.
On je ovim govorom zalupio i vrata mogućnosti za širi društveni dijalog koji je Srbiji preko potreban. jer posle ovoga radikali i SPS imaju pravo da nam kažu d asu i oni sve vreme za sve u pravu. Gde onda prestaje razlika između SPS i DS sa jedne i SRS i DSS sa druge tačno? Pa i ovi drugi su načelno za EU integracije. EU ih manje voli? Diskutabilno takođe. Setite se EU ljubavi prema Koštunici. Dakle mi regionu nudimo pomirenje tako što smo amnestirali SPS, tako što smo pozvali da se zaboravi šta su radili. Ovo je sprdnja sa terminom regionalno pomirenje, uvreda svih žrtava i njihovih bližnjih, uvreda svima koji su ratove preživeli. Setite se BTW i da je regionalan saradnja preduslov EU integracija. Ona nam je politikom da i dalje branimo Kosovo već otežana. Posle ove Tadićeve izjave i DS aplauza, verujem da će doći do burnih reakcija u regionu. Srbija je već sada, sa ili bez vlade DSS i SRS, ovom govorom Tadića počela intenzivniji procesom samoizolacije i provokacije opravdane izolacije od strane regiona.
"Nacionalna vlada može da proizvodi samo tenzije i sukobe, i takva nacionalna vlada ne može da bude ništa drugo nego nacionalistička vlada", istakao je Tadić.
Bio je ovde deo i o novom i starom nacionalizmu. BTW kad ste vi čuli da se SPS odrekao nacionalizma. Pa Dačić to stalno pominje! Da gutam i varim nacionalistu je jedno, al da ga legitimišem to je drugo. Pa do pre par dana sam Tadić je ko one nemačke reči kobasice pravio nacionalnososcijalnoodgovornu vladu! Na osnovu čega da mu verujem da se sad odjednom štaro toga odrekao?
On je dodao da Srbija želi pomirenje i najbolje odnose sa susedima, ali neće dopustiti da se negiraju i poništavaju zločini počinjeni prema srpskom narodu.
Evo sad još jednog bitnog dela, mimo onog o simetriji bola koji je nestao iz izveštaja, o kome smo već pričali ovde. Toplo vam preporučujem i današnji blog Vlade Gligorova u današnjem Blicu pod nazivom Bol i javna bezbednost. Odlično argumentovan još jedan ugao sveopšte neprihvatljivosti te izjave. Dakle, poništićemo zločine SPS i Radikala ( subota je bio najlepši dan za radikale kao mene pitate) zarad ostanka na vlasti u Beogradu, izjednačićemo Miloševića sa Đinđićem, ali nećemo dozvoliti da se ponište zločini prema srpskom narodu! Tadiću-Jozepu Heleru. Heleru izvini.
"Srbi imaju svoj legitimni nacionalni interes, da budemo zajedno, da budemo kulturno povezani, da realizujemo naše legitimne ekonomske interese, i niko ne može da zabrani Srbiji da sprovodi politiku koja nikoga ne ugrožava a zadovoljava nacionalne interese", rekao je Tadić.
Srbija, prema njegovim rečima, ima neosporive ekonomske interese na prostorima koje nastanjuje srpski narod i od susednih država traži da otvore tržište za kapital iz Srbije, isto onako kako je Srbija otvorila svoje granice za priliv stranog kapitala.
Sednici GO DS prisustvuju 302 od 440 članova, a na početku sednice verifikovani su mandati novih članova tog stranačkog tela.
Eto, tako ja to vidim. Priznajem da nisam ni očekivala da, na primer, Dragoljub Žarković stvari shvati slično kao ja. Ipak je to čovek koji je propropirao Miškovića. Verovatno onda zato može celu priču oko ovog skandaloznog govra da svede na sledeće, što je integralno objavio u Blicu;
Reakcije su bile očekivane, dakle, žestoke. Pokazale su u suštini da načelna spremnost ka pomirenju opada kako raste sklonost ka ikoničkom tumačenju politike, a takvih tumača ima na oba pola srpske scene.
Ikonično ili suštinski procenite sami.
Jesam očekivala mnogo više od LDP, to jest od Čedomira Jovanovića i od Ružice Đinđić.
Al oglasio se, nevezano verovatno sa govorom Tadićevim, Jelko Kacin.
Kacin, u slovenačkom listu Delo, piše da nije prijatno, ali je lekovito i potrebno upozoravanje da je došlo vreme da se srpski lideri i Srbija sa njima konačno zapitaju da možda nije sa njima nešto u redu, ako su se tokom poslednjih dvadeset godina posvađali sa svim republikama nekadašnje Jugoslavije, sa svim manjinama "kod kuće", sa NATO-om i EU.
Sad vi vidite koliko je ovo komplementarno sa Tadićevim govorom u kome je presuđeno da je sa svima nama sve u redu oduvek i da se tema zatvara. Osim zločina nad Srbima, naravno.
On dodaje i da je puna saradnja sa Haškim sudom nužan uslov za ratifikaciju SSP-a u državama EU. ….Kacin piše da se ključno pitanje u Srbiji sada tiče predsednika Tadića, "koji bi trebalo da podsticajni izborni rezultat što pre premesti u političku realnost", dodajući i da su se srpski glasači pokazali mnogo zrelijima od nekih političara.
Ako je ta politička realnost bila podrška EU bloku, a ne opšta amnestija SPS i radikla, onda je na Tadiću da raspiše nove izbore, kad njegovi već tvrde da podrška pro EU opciji raste, a ne da govori ( i dela) kao što je to radio u subotu. Ili je svoj txt Kacin pisao pre toga, pa se još nadao.
Umesto da postane novi Zoran Đinđić, Boris Tadić je u subotu postao novi Vojislav Koštunica. Jedina dobra vest je da je konkurs i dalje otvoren.