Blog napisan u trenutku kada je Novaku odobrena viza.
Dogadjaju sa PCR testom, slikanje sa klincima i intervju sa francuzima usledili su kasnije.
Osecam da bih trebao biti zaista specijalan lik pa da se ne radujem Noletovom "pobedom" protiv Australiskih vlasti, a pogotovu njegovom eventualnom pobedom na AO. To bi zaista bila filmska prica sa najlepsim mogucim krajem. To iskreno osecam.
Novakov sam navijac, bivsi teniski trener, moji klinci ga vole ...
Ipak nesto mi ne da mira. Pitam se gde je nestao onaj aplauz u 20h svim medicinskim radnicima koji svoje srce ostavljaju na nekom drugom terenu pokusavajuci da pomognu (u 95 % slucajeva) nevakcinisanim bolesnicima koji razviju teži oblik bolesti?
Da li je ova Novakova pobeda dobra vest za njih ili ce okuražiti jos veci broj ljudi da se ne vakcinisu i tako sprece pritisak na zdravstveni sistem?
Da li je solidarnost sa Novakom bitnija od solidarnosti sa lekarima, medicinskim sestrama, hronicnim bolesnicima i onima koji uzaludno cekaju na nekakvu operaciju u jednoj od najvecih pandemija u poslednjih 100 godina.
Pitam vas? Ne sudim, i spreman sam da promenim misljenje.
Beleska na margini (za one koji misle da sam ignorisao neke cinjenice o Australiji i da mi nije jasno o kakvom se društvu radi):
When Tommie Smith and John Carlos raised their fists in protest at the 1968 Summer Games, Australian runner Peter Norman stood by them. It lost him his career.
After the salute, it has been claimed that Norman's career suffered greatly. A 2012 CNN profile said that "he returned home to Australia a pariah, suffering unofficial sanction and ridicule as the Black Power salute's forgotten man. He never ran in the Olympics again."Commentators say he was not selected for the Olympic Games in Munich in 1972 despite recording qualifying times, and was not welcomed even three decades later at the 2000 Summer Olympics in Sydney. Carlos later stated that "If we [Carlos and Smith] were getting beat up, Peter was facing an entire country and suffering alone."