Zdravlje

Odisej

mikele9 RSS / 28.06.2020. u 15:42

Probudio se kasno, pred podne. Uzeo sam kašičicu meda i komadić jučerašnje pite sa višnjama. Nije skuvao kafu, morao je dugo da putuje autobusom. Popio sam lekove od kojih su većina diuretici i nisam želeo da sebe izlažem riziku da me potera... Dugo nije bio u tom kraju, možda godinama, nije imao predstavu šta se sve u međuvremenu izgradilo, da li postoje šumarci gde bih mogao da se olakšam.

!7 je broj, tako mu je rekla. Ipak sam proverio na internetu, broj je 117. Sišao je kod opštine. Polako, pomažući se štapom odgegao sam se do stajališta i saćekao prvi autobus koji ide ka gradu. Vozio se dve stanice i izašao. U međuvremenu, držeći se levom rukom za šipku, nije mogao a da ne čuje ženu koja je nekome pričala na mobilnom. Znaš šta, poserem se ja na ovakvo zdravstvo, jebem ti ovakvu državu, vikala je, imala sam zakazan termin, da, on mi je lično zakazao, načelnik i napisao na... a jebote kad sam došla tamo, pola Srbije se bez maski guralo u deset kvadrata, kašljući, šmrčući, nije bilo vazduha, dušegupka, šta da ti kažem! Žestila se sve više, poslednje što sam čuo bilo je: Pobegla sam napolje, jebem ti termin, treba još da navučem Koronu...

Na zgradama, novim, staklenim, nigde broja! Priđem čuvaru u beloj košulji sa karticom oko vrata i pitam ga za broj 117. Ja sam novi a ovo je ulica Španskih boraca, probajte tamo niže. Krene dalje, klipsa pored metalnim pločama ograđenog gradilišta. Ni milimetar slobodnog prostora! Plakat do plakata, Srpska desnica, na fotki lik idiotskog izgleda. Barem 300 metara. Prošao sam skoro kilometar i opet priđem jednom iz obezbeđenja. Morate da se vratite nazad, to vam je u zgradi Zepter. Kad se mora nije teško. Okrene se i pravac nazad do Zeptera. Nekada su u podrumu imali galerijski prostor. Sa Milenom je bio na nečijoj izložbi, ne seća se čijoj, video sam Zoću, po običaju, pravio se važan i obletao oko tada važnih ljudi. Video sam i mnogo drugih. Neki su mu bili dragi a neki... tek poznanici. Sećam se da nisam bio impresioniran izložbom. Tz kuratori su oduvek imali svoje pulene/miljenike. Mogao si da budeš Velaskez ako nisi bio u njihovom klanu, nije bilo šanse da izlažeš.

Jezici su im dlakavi! Odakle sad pa ovo? Dlakavi jezici.... a, seto se, to je iščupak iz Džojsovog  Uliksa. Ma šta pomislili o ovome, sve je tačno! I Džojs u kakav god da ga je kontekst stavio i to je tačno.

Najzad je stigao pred zgradu Zeptera. Dobar dan, pozdravio je službeno lice u beloj košulji i crnim pantalonama sa karticom na traci oko vrata, tražim to i to. Izvolite uđite, prva vrata sa desne strane. Hvala. Na staklenim vratima list papira na kome piše šta je sve dozvoljeno a šta nije. Unutra je žena, raspričala se sa službenicom, prvo se naljuti i unervozi a onda pomisli: Usamljena je, pa ova dugotrajna izolacija, mora sa nekim da se ispriča. Stiže mlada žena sa ćerkicom i one istim poslom. Viri kroz vrata, nervozna je: Pa dokle će više, aman!

Naslonjen na dovratak počeo je da razmišlja. Kada bejah mlad, tamo iza one, od metalnih ploča ograde nalepljene plakatimai srpske desnice bila je ogromna pustara prepuna bara/jezera u kojima smo lovili štuke, šarane, crvenperke, babuške. Bilo je i brdašaca od nabijenog peska koje su tu istovarivali radnici koji su zidali SIV. U njima su cigani kopajući i bušeći pravili sebi skloništa, stanove. Tu je živeo Adam prelep cigančić sa porodicom. Upoznao sam ga kada je dolazio da prosi ispred našeg solitera. Tražio mi je cigaretu, pa opet, onda sam mu kupio kutiju. Posle pet minuta je opet došao da mi traži. Pa kupio sam ti paklu, rekao je. E to moram da odnesem kući, ćaletu, odgovorio je smeškajući se. Upoznao me sa celom familijom. Zvali su me za Đurđendan, čini mi se da se nikada nisam bolje proveo! Jednog dana se pojavio na vratima mog stana sa prelepom devojčicom od oko petnaest godina, ovo mi je sestra, mogla bi da ti pozira a i da joj daš neki dinar. Nahranio sam ih i otpratio uz reči: Neka ti je živa i zdrava sestra ali nemoj više da je dovodiš. Žena iza vrata je još uvek pričala sa službenicom. Misli su mu nastavile da lutaju. FEST tek započeo svoj život, u Kozari se davali Rolingsi, ja sa tadašnjom devojkom u gužvi u Bezistanu, bez karata. Odjednom mi prilazi lep crnpurast mladić: Čika Mikele jel oćete da gledate Rolingstonse... Adam! Posao mu da tapkari. Prepoznam ga po divnim velikim crnim očima. Zagrlim ga, odkada te nisam video, postao si pravi momak... Imam troje dece, dva dečaka i devojčicu. Neka su ti živi i zdravi, poljubim ga. Pruži mi dve karte, ja se mašim za lovu a on će: Nemojte, uvredili biste me, zagrli me, utrapi mi karte i šmugnu u gomilu.

Jednog zimskog jutra, bilo je oko osam sati, svuda sneg i led, vraćao se sa nekog žura u Paviljonima, krenuo je preko zaleđenih bara da skrati put. Zastao sam iznenađen! Kroz led je video šarana od oko pet kila koji se nije pomerao zarobljen ledom. Okrenuo sam se i obrnuo oko sebe i video šiljat kamen, Dugo sam razbijao led, ruke su mi se smrzle, nikada nisam nosio rukavice. I napokon ga je izvadio. I dalje je bio nepokretan, smrznut. Odneo sam ga pravo u bife, u Kulturni Centar. Bilo je već devet sati. Svi kulturnjaci su zinuli od čuda. Cinični Bata podpukovnik je kezeći se rekao: Kupio si ga na Zelenjaku. Seo je, Mara mu je donela Lozu, pa još jednu, kada se malo ugrejao, ispričao sam im gde sam ga ulovio. Stariji vodnik Branko izlete iz Kulturnog Centra ne popivši do kraja piće. Koji mu je, glasno zapita Šole francuski đak? Ima kramp u podrumu, reče Šakal, sada će ceo dan da krampa po ledu ne bi li izvadio neku ribu.

Napokon ona žena izađe, izvinite, reče nam. Ušao je predao je šta je trebalo, devojče mu reče: Za dva, tri dana, javićemo vam SMS-om da dođete. Doviđenja i hvala. Doviđenja i prijatan dan vam želim. Izašao sam iz Zeptera i pogled mi pade na šumicu preko puta, levo je bila benzinska pumpa. Sačekam da prođe kolona vozila i pređem na travnati deo koi deli bulevar. Opet je sačekao kolonu i prešao do šumice. Ušao sam dublje da se sklonim od pogleda retkih prolaznika. Prislonio je štap uz jedno deblje stablo i počeo da piša. Onda! Mozak je čudovište! Lipanjska gibanja!!! Sedeli su ispred sedmice, pili albanski konjak i pivo kada je iz solitera istrčao Vlada Mac: Ljudi, kod podvožnjaka je ludilo! Studenti su krenuli put grada, sad sam to video na teveju a milicija sa šlemovima im je preprečila put ispred podvožnjaka. 1968 godina, juni. Poneli su flaše sa sobom i potrčali ka podvožnjaku. Već izdaleka su čuli galamu, parole, zvuk sirena policijskih kola. Milicioneri im nisu dali da priđu, podvožnjak je bio pun milicijskih kola. Potrčali su desno prema Zemunu nekih stotinu metara, popeli se na prugu i videli ogromnu masu studenata, tamo sve do opštine. Ispred njih je stajao kordon milicije sa šlemovima i pendrecima u rukama.

Pošto se ispišao, zakopčao je šlic. Pošao sam po štap, Čim je uzeo štap u ruke, opet moždana igra. Big Lebovski! Video ga je kao da je stajao pred njim, duga kosa, kućni ogrtač nevezan, go do pojasa, dole bermude, na nogama papuče. Džef Bridžis. Setio se celog filma i Džona Gudmena i Turtura.

Opet sam sačekao da prođu vozila i prešao na travnati deo između dve trake. Tu je sačekao prolazak vozila iz drugog pravca i prešao. Autobuska stanica je bila nedaleko, odlučio je da ode do Hajata i tamo uhvati tramvaj za povratak kući. Jedna devojka koja je bila fokusirana na svoj mobilni ipak ga je primetila, ustala je: Izvolite sedite. Zahvalio sam joj se. Popušio je tri cigarete a tramvaj, mislena imenica. Posle oko pola sata naišla je devedesetpetica, da čovek ne poveruje rođenim očima, skoro prazna. Seo je na sunčanu stranu, jedva je dočekao sunce. Pri ulasku u autobus navukao sam masku do korena nosa. Oko njega su žene i muškarci bili bez maski izuzimajući nekoliko starijih. Iako je na sedištima naznačeno gde se može sesti, kako su na sledećim stanicama ulazili putnici, svako je sedao na bilo koje sedište. Do njega je sela starica, i ja sam mator ali ona je bila starija od mene bar desetak godina. Ugurala je pijačna kolica, dupke puna između svojih i nogu putnika preko puta nje. Više puta nas je udarila točkovima. Razbrbljala se: Moji me šalju na Zeleni Venac, kao tamo je sve kvalitetnije i povrće i voće, meso, riba a pijaca nam je pod nosom. I tako svaki drugi, treći dan klipšem na Zelenjak... Putnik nije izdržao: Pa zar neko mlađi ne može da to obavi? Razmazila sam ja to od malena a i snaje su mi zauzete decom, sinovi rade pa nema ko do mene. Držao je štap između nogu. Okrenula se ka meni: A zašto vi nosite štap? Ja imam osamdeset pet godina i idem kao srna. Nasmejao sam se: Alal vam vera. Opet mozak! Rinoceros. Nosorog. Imao je samostalnu izložbu u Kolarcu 1991 godine i jedna od slika je bila Nosorog. Otkupljena je za Muzej savremene umetnosti, imam dokument. Ne veruje da će ikada biti izložena, čami u depou Muzeja. Za koga ćete glasati, čuo je straičin glas. Molim? Pitam za koga ćete glasati, bila je uporna. Ja ću za Vučića kao i uvek. Ćutao je. Nije mi bilo neprijatno ali nisam video nikakav razlog da odgovorim. Pa nemate za koga drugog, bože šta je sve taj čovek uradio za Srbiju! Da li biste bili ljubazni da malo ućutite, procedi putnica koja se držala za šipku pored nas. Neću, razgoropadi se starica, vikaću iz sveg glasa i zaista poče da se dere: Vučić, Vučić... Derite se vi koliko hoćete, besno će putnica, pored svega ostalog, ukrao vam je penziju... Isključio se. Umeo je to da uradi. Odjednom je sve nestalo, starica, putnici, ni glas se nije čuo. Om mani padme hum! I disanje. Udahneš kroz nos i zadržiš dah četiri sekunde, onda izdahneš na usta i ponovo zadržiš dah četiri sekunde. Pomaže. Provereno. Kada se autobusom vozio prema Hajatu, prošao je, video sam zgradu u kojoj sam otvorio prvi žiro račun. Tada je bila Zagrebačka banka a sada je OTP Vojvođanska banka. Račun mi je otvorila Zoka moja dobra drugarica, bila je neki šef. Kasnije se tu zaposlila R. sa kojom se zabavljao sve dok nije upoznao sadašnju ženu. Kada sam nekoliko godina kasnije saznao da su joj zbog kancera odsekli levu dojku, posetio sam je u bolnici. Bila je divna i hrabra osoba. Uspela je da se izvuče i da nastavi da radi. Često smo pili kafu zajedno. Primetio sam da se približavam stanici na kojoj moram da siđem, ponovo sam sve video i čuo. Starica je i dalje laprdala o izborima i Vučiću, zamolio je da privuče kolica da bi mogao da prođe. Svi su ustali da mi naprave mesta. Izašao je, prešao ulicu, s pažnjom razgledao zasad voćki koje je jedan čovek za svoju dušu posadio na velikoj poljani pre dvadesetak godina. Trešnje su se slamale od roda ali ih niko nije brao. Bilo je i još malenih dunja, višanja, šljiva, jabuka koje tek treba da sazru. Nije mu se išlo kući. Ušao je u park igralište za decu, tobogani, klackalice, vrteške... puno raznog drveća i mnoooogo udobnih klupa sa lepim kantama za smeće, pored. Seo je na jednu praznu klupu, prislonio štap i zapalio cigaretu. Uživao je gledajući veselu dečicu kako trčkaraju tamo, amo, voze rolere i bicikle. Bilo je i mladih majki sa bebama. Na klupu udaljenu od mene oko tri metra, sele su dve moje vrsnice, znači matorke. Mi ćemo svi da glasamo za Vučića, reče jedna. I mi, nije bilo potrebno da se dogovaramo, moji sinovi i snahe ne žele da izgube posao. Moj muž se učlanio u SNS i stariji sin i odmah je dobio bolji posao. Presede mi cigareta!

Ovo je uvod u Velikog Brata, pomislih. Iako je Orvel napisao 1984 godinu, toga je bilo i pre, zar Staljin nije bio Veliki Brat? Seti se jednog iščupka iz ogromnog Solženjicinovog dela Arhipelag Gulag. Negde daleko u Sibirskoj vukojebini, u jedinoj prodavnici malenog mesta, prodavačica je kupcu uvila kilogram soli ili brašna, nevažno, u novinsku hartiju. Neko je primetio da je na novini fotografija Velikog Kobe i prijavio je. Fasovala je deset godina na Kolimi. Veliki brat svuda ima svoje oči i uši! Daklem, to smo imali ranije ali ovo što se dešava je globalna akcija da se narod pretvori u roblje. Ponoviću Njegoševo: Pučina je stoka jedna grdna. Nije ni Njegoš a ni ja ne mislim da je puk/narod stoka jedna grdna ali je to napisano da  bi se pokazalo kako je lako manipulisati pukom/narodom. U osnovi svega je strah. Bez straha ni jedan tiranin ne bi mogao da vlada.



Komentari (16)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Черевићан Черевићан 16:38 28.06.2020

per aliud

ili ...iščupaka tragom

као Одисеја што луташе ..............има томе
(занимљива шетња ....скромнијег трајања),
гемишт догађања ........бивших и садањих
скљоканим присети младим промишљања

mikele9 mikele9 12:33 30.06.2020

Re: per aliud

као Одисеја што луташе ..............има томе
(занимљива шетња ....скромнијег трајања),
гемишт догађања ........бивших и садањих
скљоканим присети младим промишљања

Vi me razumete dragi G. Čer!
angie01 angie01 18:07 28.06.2020

nisu ovce- misevi su,

za malo sira zakacenog na klopci,

mikele9 mikele9 12:34 30.06.2020

Re: nisu ovce- misevi su,

za malo sira zakacenog na klopci,

Nestade mi fotka ali si u pravu Angie,
shmoo shmoo 20:32 28.06.2020

Овај...

... а јесте чули да се обилазница на аутопуту око Врања зове Хунгароринг?


Занимљиво је ово приповедање у 1. и 3 лицу наизменично.

Можда би могло да се убаци и обраћање 2. лицу? Можда би и то било занимљиво?

Онако, стилски гледано.

А иначе, ударамо ми у Србији по Хомеру, Питијама и грчкој митологији одавно.














sweet64 sweet64 19:23 29.06.2020

Re: Овај...

Занимљиво је ово приповедање у 1. и 3 лицу наизменично.


Mene je takvo pripovedanje najviše odbilo, stalno mi je upadalo u uvo kao nelogičnost, alogija u pesmi od Smaka koju sam posebno apostrofirao kao zanimljivu, tako da je nikada do kraja nisam usvojio kao omiljenu. Tako mi je i ovo Mikelovo pripovedanje, jako zanimljivo, ako izuzmemo ovaj stil koji mi je opet odvlačio pažnju.

sanjar sanjar 19:35 29.06.2020

Re: Овај...

sweet64
Занимљиво је ово приповедање у 1. и 3 лицу наизменично.


Mene je takvo pripovedanje najviše odbilo, stalno mi je upadalo u uvo kao nelogičnost, alogija u pesmi od Smaka koju sam posebno apostrofirao kao zanimljivu, tako da je nikada do kraja nisam usvojio kao omiljenu. Tako mi je i ovo Mikelovo pripovedanje, jako zanimljivo, ako izuzmemo ovaj stil koji mi je opet odvlačio pažnju.


Jedan je Smak!
mikele9 mikele9 12:37 30.06.2020

Re: Овај...

Tako mi je i ovo Mikelovo pripovedanje, jako zanimljivo, ako izuzmemo ovaj stil koji mi je opet odvlačio pažnju.

Treba samo malo strpljenja i sve je jasno
mikele9 mikele9 12:38 30.06.2020

Re: Овај...

Jedan je Smak!

Točak, Ulazak u harem
sweet64 sweet64 21:03 30.06.2020

Re: Овај...

mikele9
Tako mi je i ovo Mikelovo pripovedanje, jako zanimljivo, ako izuzmemo ovaj stil koji mi je opet odvlačio pažnju.

Treba samo malo strpljenja i sve je jasno


Uz svo poštovanje gos'n Mikele, ovde se ne radi o nerazumevanju već o neprijemčivosti načina iliti stila što ako smem reći pripada ličnom afinitetu.
nsarski nsarski 17:46 30.06.2020

Javni prevoz

Ja se nikad ne vozim javnim prevozom, pa nisam imao priliku da doživim opisanu scenu:
Za koga ćete glasati, čuo je straičin glas. Molim? Pitam za koga ćete glasati, bila je uporna. Ja ću za Vučića kao i uvek. Ćutao je. Nije mi bilo neprijatno ali nisam video nikakav razlog da odgovorim. Pa nemate za koga drugog, bože šta je sve taj čovek uradio za Srbiju! Da li biste bili ljubazni da malo ućutite, procedi putnica koja se držala za šipku pored nas. Neću, razgoropadi se starica, vikaću iz sveg glasa i zaista poče da se dere: Vučić, Vučić... Derite se vi koliko hoćete, besno će putnica, pored svega ostalog, ukrao vam je penziju...

Kakve su to lobanje koje se voze sa nepoznatim svetom i iz sveg glasa izvikuju svoje parole? To me je zaista zgranulo. Uostalom, nemoguće da je dozvoljeno da neko na taj način remeti javni red i mir.
Jer, ako je dozvoljeno, onda može u javni saobraćaj da uđe grupa huligana i da se dernja iz sveg glasa "Zvezda! Zvezda!", recimo. Ne znam koliko bi toj babi bilo prijatno da joj neko na uši urla svoje preference. Moguće je da bi se neko pobunio, ali agitovanje za Vlast ne izaziva buntovnu reakciju. Recimo da je upozori vozač i pozove komunalnu.

Depresivno je da baba o takvim stvarima uopšte ne razmišlja. To je baš strašno i turobno.
shmoo shmoo 21:29 30.06.2020

Re: Javni prevoz

nsarski

Jer, ako je dozvoljeno, onda može u javni saobraćaj da uđe grupa huligana i da se dernja iz sveg glasa "Zvezda! Zvezda!", recimo.




Е?

Ма то није можно. То се не догађа.


Ja se nikad ne vozim javnim prevozom



Грешиш.

Онда ти, у ствари, Србију и Београд познајеш само "из књига".

Па какав је поглед из тог акваријума? Шта у ствари тачно видиш?








nsarski nsarski 21:36 30.06.2020

Re: Javni prevoz

Онда ти, у ствари, Србију и Београд познајеш само "из књига".

Па какав је поглед из тог акваријума? Шта у ствари тачно видиш?


Vožnja automobilom kroz beogradski saobraćaj je izuzetno iskustvo svoje vrste. Bolje da ne pokrećem tu temu.

A vidim isto ono što vide putnici gradskog saobraćaja, samo iz druge perspektive. Bezobrazluk i bahatost svugde.
Rečju, očaj.

Srbiju, nažalost, ne poznajem uopšte. Toliko je ne poznajem da me je sramota.
shmoo shmoo 22:17 30.06.2020

Re: Javni prevoz

nsarski


A vidim isto ono što vide putnici gradskog saobraćaja, samo iz druge perspektive. Bezobrazluk i bahatost svugde.
Rečju, očaj.



После троипомесечног малтретирања заједно са остатком глоба?

Зар се могло очекивати нешто друго?

Овај народ јесте жилав, онако сељачки, горштачки, патријархално, али све има своје границе.

(О тродеценијском малтретирању овог народа док су остали уживали слатке плодове "новог светског поретка" и да не причамо.)


Srbiju, nažalost, ne poznajem uopšte. Toliko je ne poznajem da me je sramota.



То није нешто што се не може променити. И никад није касно и увек вреди пробати.

То ја из сопственог искуства...

Од три најмудрија (не најинтелигентнија, не најобразованија, не најначитанија, него најмудрија) човека која сам у свом животу упознао, један је био професор универзитета, други је био клинички психолог, а трећи је био земљорадник који је једва умео тек да се потпише.


Од све тројице сам много учио и научио слушајући их. У Србији.

И хвала им за то.






Brilliant people are everywhere.








bene_geserit bene_geserit 23:26 30.06.2020

Re: Javni prevoz

Од три најмудрија (не најинтелигентнија, не најобразованија, не најначитанија, него најмудрија) човека која сам у свом животу упознао, један је био професор универзитета, други је био клинички психолог, а трећи је био земљорадник који је једва умео тек да се потпише.

Ajd zemljoradnik, pa i profesor univerziteta, ali kako je jedan od najmudrijih bio psiholog ?
shmoo shmoo 00:02 01.07.2020

Re: Javni prevoz

bene_geserit
Од три најмудрија (не најинтелигентнија, не најобразованија, не најначитанија, него најмудрија) човека која сам у свом животу упознао, један је био професор универзитета, други је био клинички психолог, а трећи је био земљорадник који је једва умео тек да се потпише.

Ajd zemljoradnik, pa i profesor univerziteta, ali kako je jedan od najmudrijih bio psiholog ?



Па ето... Потрефило се... Тако се заломило...

Људи смо.

Само људи. И ништа више. И ништа мање.


П.С. - С њим сам најмање причао о психологији. Исто као што сам са земорадником најмање причао о обради земље, сточарству... А ни са овим професором универзитета нисам причао много о његовом пољу истраживања или о његовим предавањима студентима.


Јесам мало.

Али не много.


Рекох, тако се потрефило.

Кретали смо се у истим круговима још у доба када сам ја био гимназијалац... Па је трајало док су сва тројица били међу живима.

Недостају ми данас.


Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana