30. decembar
Idemooo!
★
31. decembar
Nestrpljenje da se najzad stigne. Prvi let Beograd-Rim - 1 h i 35 min. Onda osam sati čekanja na aerodromu. Nedovoljno vremena da se na dan uoči Nove godine 'skokne' do večnog grada, sa svim aerodromskim procedurama oko ponovnog čekiranja. Ali dovoljno da se natenane izgustira pravi italijanski espreso i da se proba italijanska Margarita.
Drugi let: Rim - Buenos Ajres, 13 h u vazduhu. Mislim da mi je to najduži let u životu. Avion poluprazan, ali sa najužim sedištima ikad. Uspela sam da se prebacim napred, odmah iza biznis klase, te sam barem imala dovoljno mesta za noge. Sam let veoma ugodan, samo sa manjim turbulencijama na granici Brazila i Argentine. Do mene stari par, Italijanka i Argentinac. Uče me španski i dele korisne savete. Između toga, uglavnom dremam a povremeno i zaspim - tabletice protiv mučnine u vožnji deluju sedativno.
I najzad, Buenos Ajres.
Sad sledi mučniji deo: podizanje prtljaga, vožnja remisesom (taksijem sa utvrdjenom cenom) do drugog aerodroma, pa ponovni check-in i još tri i po sati leta. Ako sve bude u redu, stižem na svoje odredište upravo kad vama u Evropu dodje Nova godina. Ja ću imati još pet sati više dok ne stigne i u ovaj deo sveta.
Neka vam je srećna, kad god i gde god da je dočekujete!
★
1. januar
Dođem tako u el fin de mundo - na kraj sveta, u najjužnije naseljeno mesto na planeti, nakon 35 sati putovanja i tri leta, umorna, izgužvana (figurativno, jer odeća koju nosim se ne gužva), izlomljena, sa jedinom željom da nešto jedem (poslednji let je low cost i baš ništa nije bilo uključeno u cenu) i legnem da spavam. Međutim, dva sata nakon dolaska u Usaiju, završim na dočeku Nove godine u tradicionalnoj argentinskoj porodici sa preko dvadeset članova.
Kako se to desilo, kako mi je bilo, šta sam već naučila za ovo kratko vreme o Argentincima, šta jedu, kako se vesele... pisaću uskoro na blogu.
A evo nekoliko fotografija koje dočaravaju atmosferu novogodišnje noći u Ushuaji.
★
2. januar
Ognjena zemlja, gde se nalazim, odvojena je od ostatka Južne Amerike Magelanovim moreuzom. Taj naziv Tierra del Fuego je dobila 1520. godine, kada je Magelanova ekspedicija doplovila do ove grupe ostrva. Videvši brodove i sluteći opasnost, domoroci su palili vaitre duž obale upozoravajući jedni druge da se dešava nešto neobično. Magelanu je to izgledalo kao da zemlja gori.
Ušuaja je zvanično najjužnije naseljeno mesto na planeti. Od 1902. do 1947. bila je zatvor za najgore kriminalce koji je argentinska vlada izgradila po uzoru na britanski zatvor na Tasmaniji ili francuski na Đavoljem ostrvu. Beg iz Fin del mundo bio je gotovo nemoguć. Mnogo toga u gradu seća na to vreme...
Priču o Ušuaji, o Selknam Indijancima koji su ovde živeli 10.000 godina pre dolaska Evropljana, o zatvorenicima koji su gradili najjužniju prugu na svetu za prevoz drva do grada uskoro ćete moći da čitate na blogu.
★
3. januar
Nakon 35 sati leta u drugu vremensku zonu, imam lakše simptome onoga što se zove "jet leg", pa sam odlučila da ostanem i danas na smeštaju i do kraja se oporavim te da krenem sutra. A javili su mi se i neki novinari zainteresovani za priču o tome kako sam dospela na novogodišnju proslavu u dvadesetočlanu argentinsku porodicu, pa treba da im danas dam intervjue. Priču o tom dočeku pretplatnici bloga moći će da čitaju sutra ujutru - osvanuće na blogu tačno u 9 h, za lep početak radnog dana .
Ali ne morate biti pretplatnik da biste gledali fotografije. Galerije su dostupne i upravo sam postavila fotke Ušuaje, grada na kraju sveta. Iako je ovde leto, vreme je promenljivo, pa red bude kiša, red sunce, vetar je uglavnom jak, mada zna i da sasvim stane. Dnevne temperature su iznad 15 C, ali kad duva, osećaj je da je mnogo hladnije. Tako na ulicama možete videti ljude u zimskim jaknama i bermudama, u kratkim rukvaima i papučama, kao i u skafanderima. Svi stranci u Ušuaji su po pravilu planinari i avanturisti koji odavde kreću na hajkinge po Patagoniji ili na one preskupe ekspedicije na Južni pol da bi gledali kolonije pingvina.
Priča o ovom gradu stiže za nekoliko dana na blog. Do tada, možete pregledati FOTOGRAFIJE na kojima je, nadam se, uhvaćena atmosfera ovog bogu-iza-nogu-mesta - kako bismo mi rekli.
★
4. januar
Krećemoooooooo!
Uspela sam da se nekako spakujem, a videćemo kako ću sa svim ovim voziti, pogotovu uzbrdo i uz vetar – a oboje me sasvim izvesno čeka. Neke stvari ću verovatno ubrzo odbaciti, jer nije mi baš sve što sam ponela neophodno, ali većinu ću morati da nosim. Imaću raspon temperatura od debelog minusa do tropskih vrućina, što znači da mi je potrebna i zimska i letnja oprema. U svakom slučaju, opet ću doterati liniju – jedan od dodatnih razloga što volim cikloputovanja je što ne moram da vodim računa koliko jedem.
Najpre krećem u kontra smeru, dvadesetak kilometara do samog završetka, a za mene početka jedine argentinske nacionalne rute, autoputa broj 3. Tamo se nalazi Nacionalni park Tierra del Fuego, u kome planiram da ostanem dva dana, kako bih napravila barem jednu a možda i dve planinarske ture. Kuda ću voziti, možete videti na mapi na mom sajtu snezanaradojicic.com – potražite sličicu mape na kojoj piše Gde se nalazim (svima je dostupna).
I jedna lepa vest za pretplatnike mog bloga: jutros je osvanuo novi tekst – „Nova godina na kraju sveta“.
A izašao je i prvi VIDEO na mom YT kanalu: "35 sati do najjužnijeg grada na planeti".