7. oktobar 2019.
Danas krećem na novu pešačku turu, ovog puta po Fruškoj gori. Od povratka sa Camino de Santiago želim da hodam po Srbiji nekom rutom koja će biti prvenstveno hajkerska i u kojoj nije bitno na koju visinu ste se popeli ili na koliko tehnički zahtevan vrh, već je smisao u višednevnom hodanju u prirodi i prelaženju velikih razdaljina – desetine, stotine, pa i hiljade kilometara. Taj način još uvek nije popularan kod nas, dok je tamo u belom svetu, posebno preko bare, veoma omiljen među ljubiteljima outdoora. Tako će ova turica biti moj doprinos popularizaciji tzv. thru-hikinga, koji će, nadam se, polako zaživeti i u Srbiji, kao što su u međuvremenu, od mog polaska na put oko sveta, zaživela i cikloputovanja.
Ali nije to jedini razlog zašto je izbor pao na Frušku goru. Razlog su i stari manastiri, od kojih neki potiču još iz šesnaestog veka. Nekad ih je bilo 35, a danas je očuvano šesnaest. To je najveći broj pravoslavnih manastira na jednom mestu, zbog čega se Fruška gora naziva i srpskom Svetom Gorom ili srpskim Atosom. Pošto nisam religiozna, moji motivi su istraživačkog karaktera – zanimaju me priče, istorija, legende, kultura, a pre svega ljudi koji imaju veze sa tim zdanjima.
Kao i uvek, nosim kompletnu kampersku opremu i planiram da naizmenično kampujem i odsedam u manastirima, a nekad i kod prijatelja. Videćemo koliko će ono prvo biti izvodljivo, budući da je Fruška gora nacionalni park prirode I-III stepena i u mnogim njenim delovima kampovanje je zabranjeno. Nastojaću da ne kršim propise i da šatorujem samo na mestima na kojima je to dopušteno. Ista nepoznanica mi je spavanje u konacima, pošto će to zavisiti od milosti igumana/ije svakog pojedinačnog manastira.
Turica će trajati deset ili jedanaest dana i prelaziću znatno manje kilometara nego na Camino de Santiago. Ali zbog poseta manastirima, kao i priča koje ću pisati o tome, neću ni imati vremena da hodam više od dvadesetak kilometara dnevno, ako i toliko.
Nadam se da će me vreme poslužiti – prognoza kaže da će dani biti uglavnom sunčani i topli, a noći iznad 5°C. Grabiću svaki lep jesenji dan da napravim što više fotografija i videa. Na nekoliko deonica moja ruta se podudara sa stazama Fruškogorskog maratona, koji mi je takođe velika želja – jednog dana kad se zaista vratim kući.
Polazim iz Sremskih Karlovaca a završavam u Šidu. Ovo je ruta, a ujedno i spisak svih starih manastira idući od istoka ka zapadu Fruške gore:
Velika Remeta – Krušedol – Grgeteg – Staro Hopovo – Novo Hopovo – Rakovac – Beočin – Vrdnik – Jazak – Mala Remeta – Bešenovo – Šišatovac – Petkovica – Kuveždin – Đipša – Privina Glava
Za kraj ovog uvoda još da vam kažem da sam podršku dobila od @Turističke organizacije Vojvodine – bravo za njih!