Vilin konjic veceras zarobljen u svetlostima radnje koja radi do devet uvece. Jos deset minuta do zatvaranja. Prodavacice i ja sa njima pokusavamo da mu spasemo zivot jer se opasno zalece na sistem za ventilaciju gde ce se zaglaviti zauvek. Nestace divna plavicasta boja sa zelenkastim odsajem i krila koja lice na neznost. On konacno izlece kroz otvorena vrata prodavnice u toplu novobeogradsku noc. Jos malo cavrljamo i svako odlazi svojim putem.
Minut kasnije jedan od posmatraca na trotoaru ispred zgazi neku bubu koja podseca na bubasvabu. Svima je bilo svejedno.
I dalje mislim koliko je samo bio lep, te divne boje na njemu su dok leti ispod crnog neba i nestaje negde u tami...