Ove godine opet lepo rodile kajsije.
Dok su cvetale i stvarale zametke, pa i posle kad se videlo da to na drvetu nije šljiva nego se jasno razaznavali plodovi, ličilo da će biti za sve.
E, ali!
Udario prvo grad pa ih lepo izlupao, onda dokusurila ona krastavost ljuske, pa ispalo da ima dvesto kila za rakiju i pola kile za pojesti. Ostajemo bez pekmeza.
Nećeš, rekoh sebi, kao Pepeljuga trebiti šta se može iskoristiti, al al ni ostati bez pekmeza. Rodilo svima, ima toga da se kupi.
Ali cvrc, ispada da baš i nema.
To shvatila kad sam od nakupaca donela 5-6 kila kući. Svaka fenomenalna, ko za selfi, ali i samo za to.
Toliko su tvrde da nema šansi da se kuvaju ni posle nekoliko dana stajanja. Svaka ostala ista, lepa a nikakva. Kad je probaš, ne znaš da li je šljiva il dinja. Mada, više ringlov...
Hajde, nema veze, nije ovo Njujork, rodilo i po baštama, valjda će izneti na prodaju.
Tek kad se ozbiljnije upustiš shvatiš da je toga premalo i da se takva roba razgrabi odmah, verovatno rano ujutro i đuture.
Raspitam se malo i saznam ko prodaje od kuće, iz svoje bašte. Imaju ljudi velik plac pa još pored sastavili. Gajbice izneli na kapiju i rade.
Pazarila i prezadovoljna. Priča čovek kako će se još proširiti sa voćnjakom al se nešto mislim, sve to do prve pojave komunalaca.
Kad ga nedajbože sastave, koštaće ga da mu presedne sve. Na pijacu nema načina da nosi i verovatno će davati u otkup ako uspe, za mnogo manje pare, a mi ćemo gledati one pijačne, selfi verziju, i sećati se kakvo je to voće nekad bilo.
Isto to se desilo i sa ženama koje su pravile domaće kolače po kućama da zarade neki dinar. Već neko vreme to ne smeš da uneseš u bilo koji lokal il igraonicu ako nemaš račun da je iz registrovane radnje.To im drastično smanjilo promet. Desetkovalo ih.
Dobro, znam, bilo tu i tamo trovanja salmonelom, al neće biti da je motiv za takav režim zdravlje ljudi. Suština je uzeti porez od svega i na sve.
Zašto bi inače i muzika po lokalima morala da bude isključivo licencirana. Niko jih ne proverava kako i šta sviraju nego da li plaćaju državi kintu.
Sad mi tek došla smešna i stara priča mog devera, kada je prijateljima koji su ga primili u goste, jednoj familiji u Nemačkoj, oprao ceo vozni park u dvorištu.
Oni se vratili iz crkve i samo što u nestvest nisu pali, a on kao ker kad podavi pacove po dvorištu pa poređa ispred vrata, smeška se sav ponosan.
Eto, posle prilično godina i mi polako postajemo deo takvog sveta. Dobro, samo i jedino po nekim elementima, al to nije razlog da sad mračimo.
...i tako sam ovo napisala da kolko da imamo gde da sedimo dok čekamo radosnu vest.
*EDIT:
Pošto je ovaj post ispunio namenu, red je i da ga nazovemo pravim imenom.