... dok tražimo ključ do produhovljenog iskustva u divljini.
Na nedavnom IoT (Internet of Things) sajmu u Londonu je bilo mnogo preduzeća iz celog sveta, što su nešto doneli da pokažu, negde između 100 i 200 preduzeća, 20,000 posetilaca i preko 200 prezentacija. Teško je znati tačan broj pošto se pod istim krovov skupilo preklo 500 preduzeća u 5 ICT (Information and Communication Technology) donekle karakterističnih disciplina, IoT je jedna od njih, i mnoga preduzeća su registrovana u jednoj discipline, iako su imala da prikažu svašta u više njih.
Svet se žestoko uvezuje, IoT će po obimu posla u ne tako dalekoj budućnosti prestići mobilnu telefoniju. Oko godine 2030. se godišnji obim posla procenjuje na oko $3,000 milijardi.
Bilo koje gusto uvezivanje je nabijeno fenomenima, ovom prilikom nas je na jedan micro nivo brzo spustio čovek do nas koji je došao, u ime svoje firme, sa prostom solucijom za podizanje kvaliteta života starim ljudima sa demencijom - tako smo I naučili da je demencija ogromna Stavka u UK NHS (National Health Service) budžetu, dok je NHS najveći državni izdatak britanske vlade.
Na štandu pored izloženog čovek je imao uramljenu fotografiju žene, portret, jako lepog lica i izuzetno blagog i prijatnog osmeha. Pitali smo ga da li ta žena ima demenciju i on rekao je da nema.
Čovek je imao male kutijice, jako lepe, koje se razmeste po prostorijama u kući. One su samo to, kutijice sa poklopcem, a unutra mali IoT uređaj, koji reaguje na svetlost po podignutom poklopcu i svira neku lepu, ne preglasnu muziku, prijatne jačine i onu koja kod osobe sa demencijom budi prijatna sećanja.
I njima lepo.
Što se mene tiče ove su kutijice toliko lepe i prijatne da sad imam utisak da će čovek napraviti veliki uspeh prodavajući ih i zdravim ljudima, iako rizikuje da ga prestignu druge, kompleksnije Smart Home ideje i rešenja.
Isto tako, kako god se ljudima neočekivano pomera, moderira, raspoloženje i mentalni ekvilibrijum izniču "niotkuda" i šanse da se mozak donekle, pod novim izazovom, preveže, pa donekle i zaobiđe oštećenje, da se ljudi donekle vrate iz zaborava.
I prošlo je sad nekoliko meseci od sajma, da bi pre neki dan na jutranjem programu BBCja pokazali ljude koji su razvili sistem fizičkih vežbi, opet za ljude sa demencijom/Alchajmerom, koje posebno "provociraju" mozak na prevezivanje, pa tako oporavak.
Vežbe imaju jednu dominantnu karakteristiku - asimetričnost.
Bubnjevi prvi padaju na pamet, sad malo šale, onima što su još dovoljno mladi, ali ako je asimetrično fizičko vežbanje toliko delotvorno uskoro će oni ozbiljniji svima ponuditi izbor programa za vežbanje.
Organizaciona fenomenologija, kao rezultat sve većeg uvezivanja, pokazuje svoje lice tako što odjednom, bili u mreži ili izvan nje, počnemo da primećujemo osobine te mreži koje je teško analizirati ili objasniti, ponekad jedva primetne, ponekad jako izražene, poželjne ili nepoželjne.
Obrasci koje evolucija koristi, pa tako svuda prisutni, obično uguraju fenomenologiju u kalup koji nam na kraju odgovara, iako ne znamo kako taj kalup baš izgleda, mi pomeramo umrežavanje, češće neprimetno nego primetno, dok ne dobijemo rezultat, bez da ga eksplicitno tražimo, koji nam je ugodan, na tih ili buran način.
Rekao bi čovek da sva ova nova, neobuzdana, divlja uvezivanja guraju ljude u zaborav neke svoje vrste, nije potrebna demencija pred morem novog što juri da nas poklopi, prosto nam ponestaje vremena za sećanja.
To verovano nije tačno, sećanja su nam ugrađenja u biće, umeli mi da ih dovučemo do svesti ili ne, ona su nam čula koja svelte i osvetljavaju nam novi put iza nekog novog horizonta.