Seksualni odnos izmedju dve odrasle osobe izmedju kojih postoji uzajamna privlačnost i emocinalna povezanost zove se “Voditi Ljubav”. I mnogo je lep.
Isti odnos izmedju jačeg i slabijeg bez saglasnosti i emocionalne povezanosti zove se “Silovanje” i kriminalni je čin.
Sve ove godine ovde na blogu ja se zalažem za Srbiju u EU. Voleo bih da većina Srba to isto želi jer bi to Srbiju odvelo u Uniju.
Na žalost to nije slučaj. Većina Srba ili makar značaj broj ne želi Srbiju u EU. I to je u redu.
Većina u demokratiji odlučuje. I tako treba da bude.
Tako da se moja lična ljubav ne poklapa sa ljubavlju mog naroda. I to je u redu. Tako da sam ja kao pojedinac doneo svoju odluku i otisao sam kao pojedinac u EU.
A onda se nešto čudno i nešto što nije lepo desilo.
Ta druga strana , ona koju ja lično volim ali većina mog naroda ne voli odlučila da srpski narod ipak mora da voli EU.
Ja poštujem svoj narod i njegovo mišljenje.
Ja sam se nadao da ce Srbija otići u EU zato što to želi a ne zato sto je na to naterana.
Ako Srbiju u EU odvedu čobani ili jos gore terači robova to neće biti put Srbije u EU koji sam ja sanjao.
Pitao me jedan US novinar pre desetak godina odakle sam. Ja rekoh iz Montenegra. Po njegovom licu je bilo jasno da nikad nije čuo za to. I kako je kod vas Montenegru upita me on očito da izbegne nelagodnost. Pa lepo, odgovorih ja, mada imamo samo puno Kamenja i Ponos.
Posle je on naslovio svoj intervju sa mnom “ Čovek iz zemlje Kamenja i Ponosa.”
Spominjem ovu epizodu zato sto je moj sanjani put Srbije u Evropu bio put ponosnih ljudi u dom gde pripadaju.
Sadasnja situacija je da ta EU podržava najgore u Srbiji da bi Srbiju privela sebi. A u somnabulnoj Srbiji koja sve više gubi esencu svoga bića, emocionalna , racionalna i istorijska odluka gde Srbija hoće da bude se pretvara u cirkusku predstavu sa elementima religije.
Srbija koju Vučić vodi u Evropu ce možda stići jednog dana tamo ali ne kao ravnopravan član nego kao gubavac na oporavku, ali sa jasnim pojavnim oblicima gube još na njenom lepom licu.
Istorijski procesi su spori i trebaju vreme, traženje kratica u istoriji se u većini slučajeva završavalo tragično.
Ne volim DSS , ne volim Dveri, ali deo Srbije koji oni predstavljaju ima pravo na svoju reč.