Dugo se osećalo kako se valja iza brda. Međutim, Evropa, bogata, razmažena i prezazuzeta porodičnim trzavicama, našla se zatečena kad su joj preko granica provalile stotine hiljada izbeglica islamske veroispovesti, dakle, stranih državljana po definiciji teških za asimilaciju.
Različite zemlje Unije različito su reagovale. Bilo je okretanja glave. Izmišljen je termin “migranti” ne bi li se opravdala sopstvena bezosećajnost. EU je s početka bila toliko dezorijentisana da čak ni međusobno nisu bili solidarni, kako bi se čovek inače nadao. Svako se snalazio kako je umeo. Bilo je podizanja barijera, deportacija i pendrečenja da bi se uljezi oterali s praga. Ali izbeglice ništa nije zaustavilo. Tim ljudima je dogorelo do nokata.
A onda su autentične fotografije utopljenih izbegličkih beba s pelenama na peščanim plažama Mediterana osvesetile javnost. Evropa menja stav i počinje da se ponaša onako kako smo od nje i očekivali. Nemačka je digla ruke od samoodbrane i deportacija i gledaju da muhadžire prihvati što bolje može. Austrijski građani idu da ih prevezu svojim privatnim automobilima. Islanđani im nude svoje kuće. Ali još nije gotovo. Evropa tek treba da pokaže koliko je sposobna mada se vec zna ko je u pravu: oni koji veruju u solidarnost među ljudima.
I nas, Srbiju, je zateklo kao i druge. Ali kako smo izvežbani na vanredne situacije, u toj gunguli, mi smo se neočekivano dobro snašli. Odjedno ispade da kod nas nema palikuća, rasista, islamofoba i aktivnih mrzitelja. Odnosno, ako ih ima, onda su se skrili u mišju rupu.