... „idiot", mi se negde pojavila pred očima, kako joj gustina korišćenja nalaže, pa „korisni idiot", što je i logično za nas starije, da bi „inteligentni idiot" brzo uzeo srebro i tako bronzu ostavio jedinom preostalom kandidatu, sintagmi „korisni, inteligentni idiot".
Ovo se desilo pre nekoliko dana, slučajno kako sam naleteo na Fejsu na Vučkov prilog prepiske između Sama Harisa i Noama Čomskog. Deo Vučkovog naslova „...Sam Harisovo ponosno, javno brukanje" je, verovatno, bio asocijativni ključ:
- Meni je Sam Haris korisni idiot (inteligentni, ali to neću da ponavljam pošto uglavnom i razmišljam o inteligentnim ljudima).
- Mogao bih da izostavim i „koristan" pošto pametni ljudi relativno lako zaobiđu zamku da igraju ulogu beskorisnog idiota, i ja „teoretišem" kako je za to izbegavanje dovoljna i minimalna doza strasti da svoj mentalni „atleticizam" projektujemo u javni prostor.
- Noam Čomski je sve češće meta kritike i podsmeha sve većeg broja tih korisnih idiota, po mom skromnom i sve češće skromnijem mišljenju, koji ne da ne razumeju šta on priča, nego najčešće ne znaju ni šta je tema priče, ne zato što nisu sposobni nego iz jednog prostog razloga ...
... što je reč „idiot" ovom prilikom, u svom suženom, kvalifikacionom značenju, priča o ljudima koji imaju mentalni model nečega i taj model ne žele da napuste kako ih praksa i realnost uporno razuveravaju.
Tj to je priča o ogromoj većini nas, iako smo mi jedna široka i šarena ekipa, i iako smo mi po nekim baseline vrednostima osnovnih parametara i moralni, i inteligentni, i intelektualni prečesto nam se dešava da nam se moralno i intelektualno, u prostoru moralno-intelektualnog integriteta, muče oko posla držanja za ruke oko neke tačke, gde je negde gore na nebu, u trećoj dimenziji, konkretan problem.
Nego nam i moral i intelekt prosto zuje naokolo pa se ne zna da li su se pre sudarili na jednom mestu, ili su se od tog sudara odbili jedno od drugog pa nastavili da zuje, svako za sebe.
Ja bih mogao da uložim dosta vremena na listanje svojih korisnih idiotluka, pa parova idiotluka koji „lepo" idu zajedno, pa tripleta, ...
Samo ne bi bilo fer ne dati i drugima šansu da se prepoznaju, a ako se prepoznaju ja im se izvinjavam ako im to što i sebe svrstavam u njihovog „kolegu po profesiji" nije dovoljna „uteha".
Dakle, triplet koji meni preskače neki prag šuma u glavi kako plovim po društvenim mrežama, ovih dana, je sastavljen od agresivnog pro-vakcinizma, samouverenog nad-Čomskizma i strasnog navijanja po oštroj liniji istok-zapad, inače pametih i obrazovanih ljudi - opšte obrazovanih, pošto što se tiče „specijalizacije" ne mogu, na žalost, da štikliram kao znanje neznanje toga da delovi modifikovanog virusa svinjskog gripa, u vakcini, i aluminijum, umeju da isprovociraju imuni sistem da napada ćelije u glavi koje proizvode hormon koji na nas drži budnima, i tako obogalji ljude do kraja života.
Samo nije to tema, konkretne „oblasti" i konkretni slučajevi nisu tema, čak i pored neverovano brzog priznanja da je vakcina protiv svinjskog gripa, od pre samo negoliko godina, jako štetna, pa odobravanje relativno velike odštete od 80-90 miliona Evra, počevši od UK, koja je, jelte, em established „demokratija", em slobodna u štampi, koju, igrom slučaja ne interesuje slučaj 800 ljudi u Zapadanoj Evropi sa slupanim životima zbog potpuno beskorisne vakcine protiv skoro bezopasnog virusa.
Niti je tema obavezno vakcinisanje koje, po mom mišljenju, jeste više od silovanja, i teško da će me razumeti oni koji ne znaju razliku i jezičke igrarije između polija i Bil Gejtsovih i sličnih vakcinisanja po Africi koje, naravno, ne izazivaju posledice tipa polija pošto im ime tako kaže, a mi smo „pismeni" ljudi, „non-polio acute flaccid paralysis" - pa tako „srećni vlasnici" problema, ma koliko oni gunđali, nisu svi isti - neke paralize su drugačije od drugih ma koliko to paralizovani ljudi ne primećivali.
Tema su pametni i korisni u procesu, workflow-u - ne kao pojedinci, pojedinac je, bio pametan ili glup, koristan ili beskoristan, idot ili mudrac, „kilava" i nepouzdana rabota što se tiče komputeskog modeliranja, npr, za potrebe simulacije i uprezanja u „šemu rada".
Nego kao grupe, grupe su fini i često sasvim predvildljivi entiteti.
Prvo i prvo, grupa je rezonator, i to je tačno ono što treba žici, pogotovo akustičnoj, a ako se vratimo na početak bloga neakustična žica nije tema pošto je niko ne čuje, ona je slepo crevo i beskorisna.
I mi volimo da ono što mi pričamo rezonira.
Grupa je i veliki „učitelj". U njoj „radi" nešto što mi u elektronici zovemo „phase locked loop". Prosta je stvar: izuzetno jaka, negativna povratna sprega. Evo primera:
- Slaba negativna povratna sprega je kad napišem „neznam" spojeno, pa me drugarica nežno i tiho ispravi, možda čak poljubi u obraz iz straha da me ne bi psihički povredila. I onda mene, tako, treba ispraviti i do 7 puta, ako sam pametan, a možda i više ako sam „challenged", ili lukav i pravim se blesav.
- A jaka povratna sprega je ako mi odvali šamarčinu svaki put kad pogrešim, i onda se viši nivoi moje pameti uključe i ja naučim posle jednog ili dva ispravljanja.
Pa su tema grupe pametnih, korisnih idiota, kao vrlo zahvalne kockice u simulacijama, operacijama i manipulacijama onih kojima su takve grupe potrebne.
Takvi smo kakvi smo, i ono što je meni od posebnog interesa je fakat da su intelekt, znanje i dobar moral, i integritet, kvalitet u opštem smislu. Oduvek je kvalitet korišćen i u prostoru loših namera i namena. Ako je potrebno fioku za znanje popuniti „znanjem" neki, ili mi sami, umeju da nam je popune.
Samo ta se fioka najbrže puni i prazni, i danas mi možemo da čupamo i sadimo u prostoru loših namera, bez neke svesti o tome, ali koliko sutra možemo po sili inteligentnijeg uvezivanja, ili svog novog znanja, svog inherentnog kvalieta, reći zbogom mračnoj strani.
Vreme radi za nas, ma kako sadašnjost radila za manipulatore.