Gledam kako se kao nedisciplinovani spartanci okomljujemo na roditelje koji se dvoume oko vakcinisanja dece - napadamo kao neinhibirane falagne, ali u analizi i planiranju smo više kao pet-do-pet ekipa koja je već trebala da napusti posao nego eto, isprečila se tema gde nekima treba održati lekciju i nije u redu da se odlepimo od kompjutera dok na Internetu neko falšira na tako važnu temu.
Kako starim moja facinacija ljutom i beskompromisnom borbom protiv i najmanjeg "lošeg", pa spremnošću za udruživanjem snaga u toj borbi na prostorima odakle sam i sam maznuo gene koje i dalje i koristim i ljubomorno čuvam, je sve veća.
Malo je čudo prirode koliko mi volimo da se udružimo pa drugima očitamo bukvicu, a tema često nije toliko ni bitna.
Ali dobro, vakcina je bitna tema.
Ja mislim da je vakcina jedna revolucionarna tekovina. Prosto je spasila toliko života i taj fakat je jasan. Samo odatle do promišljenog osvrta na temu vrebaju skoro sve logičke i moralne zamke koliko ih ima.
Ja sam svoju decu vakcinisao. Iako sam kod trećeg najviše razmišljao i zamenio MMR sa posebnim vakcinama za koje sam mislio da su boljeg kvaliteta. I dalje sam mislio da vakcine umeju da budu opasne. I sada mislim. Ali opasni su i vožnja avionom, pa vožnja kolima.
Ja sam opasnost od vakcinacije, onako s kuka, ocenio kao veću od leta u 40 godina starom DC9, gde je to pilotu prvi samostalni let, ali manju od lomljenja obe noge u saobraćajnom udesu dok ja vozim kola. A ja se ne plašim kada sednem u kola. Čovek mora da ima neke okvire da bi kvantifikovao rizik i dobrobit i doneo odluku.
Ućutkati one koji imaju sumnje što se tiče vakcinacije ume da bude kontraproduktivno, po mom mišljenju. Bolje je kolektivno učiti inače će većina nas nastaviti i dalje da burno i crno-belo reaguje povrh površnog znanja i brda tekstova na internetu kojima ne može da se proceni kvalitet.
Danas se kao teza protiv štetnosti MMR vakcina najčešće poteže članak britanskog Andrew Wakefield u medicinsko časopisu The Lancet 1998. godine. Ne sećam se više detalja iako nije ni bitno pošto su me onomad ubedili da je on imao konglikt više interesa pa su motivi i narativ u članku sumnjivi. Ali vezu između MMR vakcine pa autizma i Kronove bolesti nije on izmislio. Ono što je važno za priču je da ima raznih MMR vakcina, akronim dolazi od imena bolesti, ne jedinstvenog načina na koji je npravljena vakcina.
U istoriji vakcina uopšte ima jako teških priča, horor priča. Ali to nije tema. U UK su i u devedesetim, ali pre Wakefielda, plaćane odštete ljudima zbog posledica MMR vakcina, samo tom prilikom ovo drugo slovo ‘M' (mumps, zauške) nije dobro „radilo" i neka deca su završavala sa jednom vrstom meningitisa. Wakefield je donekle iskorišćen da se te priče zaborave I zataškaju, a onda skoro deceniju i po korišćen kao paravan celom svetu za odbranu od onih koji vole da postaljaju pitanja.
Do nedavno.
Ja sam ubeđen da i danas ima dosta slučajeva autistic encephalopathyje vezane za MMR. Sinu mog druga se to desilo, pa znam još jednu porodicu iako ih ne poznajem toliko dobro, to im se desilo ubrzo posle vakcinisanja, oni su pametni, uradili dosta istraživanja i ne sumnjaju u MMR vakcinu kao uzrok.
Odjednom je i Dr. Frank DeStefano, CDC Director of Immunization Safety (US Center for Disease Control and Prevention), jako opreznim jezikom dozvolio mogućnost da MMR vakcina može da dovede do Autizma. To je pomalo nečuveno za osobu na takvoj poziciji u zapadnom svetu. Ja ne znam mnogo o razlogu za ovo priznanje, ali je sve više priča koje, između ostalog, govore i o sledećem:
Izvori povremenih, malih epidemije ovog prvog ‘M' (measles, male boginje) su, izgleda, ne prirodni virusi malih boginja nego vakcinisane osobe (u vakcinama je virus „pomeren" donekle). Od novo-zaraženih je čak 25% osoba koje su bile vakcinisane pre toga.
Nameće se zaključak da 75% širenja zaraze odlazi na nevakcinisane i da su skoro potpuno oni krivi.
Taj argument, po mom mišljenju, nije dobar pošto i opasno sreće pažnju sa podjednako važne druge teme - u razvijenom svetu od posledica malih boginja umre oko 0.3% osoba (3 među 1,000 obolelih) a u krajevima gde vladaju posebna glad i iscrpljenost do 30%.
I sada je prosto - bolest nije naivna pa vakcinisane osobe ne bi trebale da budu izvor zaraze, pogotovo ako ta zaraza kompromituje i već vakcinisane ljude.
Vakcina nije dovoljno dobra, to bi trebala da bude glavna tema, pa obrazovanje.
Šta bih ja sada radio da treba da mi se vakciniše dete, u nerazvijenom i siromašnijem kraju, MMR vakcinom nepoznatog kvaliteta - i dalje bih vakcinisao dete, samo bih pazio da to bude u trenutku kada je zdravo i kada mu imuni sistem nije kompromitovan, pa bih neko vreme posle toga pazio na njega više nego obično. Ako bih imao novca kupio bih kvalitetnije vakcine.
Samo nikako se ne bih obrušavao na one sumnjičave u grupi, pa sa nipodaštavanjem. Priča i zajedničko učenje su, prosto, superiorniji obrazac.
Oni što znaju više bi trebali nama ostalima da posvete dužnu pažnju i iskreno ispričaju širu priču.