Kao što znate, ja nisam fotograf, samo ponekad nosim foto-aparat, mada me i to neretko mrzi. Zato vam neću pričati o blendi i ekspoziciji, pošto o tome ne bih ni imao šta da vam kažem (hmm... dok bi obratan stav bio odlična osnova za učlanjenje u Stranku i vrtoglavu karijeru, pa čak i ulaznicu na Forbsovu listu).
No, vratimo se senicama. Ako ste do sada već slikali svoju devojku/dečka ili porodicu, smatraću vas dovoljno kvalifikovanim. Dakle, ponesite foto-aparat do samog vrha Avale, na parking iza hotela. S leve strane je niz tezgi koji se završava prodavcem kokica. Kako mu senice ne bi opsedale aparat za kokanje (i dovodile higijenu istog u pitanje), on im smrvi šaku kokica na zidiću, možda dva metra dalje. I to je mesto oko koga kruže i koje po čitav dan obilaze, dovoljno okuražene da čoveku priđu i na manje od metra, mada ipak malo zaziru od nepoznatih.
Dakle, pokušajte ipak sa dva-tri metra i kakvim-takvim zumom. Pošto se ptičice u mestu zadrže jedva sekundu-dve, naoružajte se strpljenjem. Bolji ugao ćete dobiti iz klečećeg stava (a više udobnosti ako ponesete stolicu na rasklapanje). Moja fotka gore (bez kropovanja) nastala je baš tu, ali jeste najbolja od mnogo prosečnih. I nemojte propustiti da kupite kokice – ako ste ikada nešto zimi prodavali na ulici, znaćete zašto.
A ako vas zanima foto-oprema preporučljiva za snimanje ptica, pročitajte ovaj osvrt profesionalnog fotografa Saše Preradovića. Ukoliko vas zanimaju etička pitanja pristupa fotografisanju ptica, pročitajte ove smernice poljskog udruženja fotografa prirode.