Želim da verujem da Aleksandar Vučić, trenutno najpopularniji domaći političar i šef najjače stranke vlasti, nije naredio svom partijskom kolegi da dan pred lokalne izbore u Vrbasu privodi u prostorije stranke opozicione aktiviste i tamo ih šamara.
Takođe, želim da verujem da najmoćnija politička figura nije tražila od Vulina da ide na Kosovo i tamo vrši segregaciju Srba na dobre i loše, podobne i nepodobne, patriote i izdajnike Srbije.
Voleo bih da verujem da Vučić ne stoji iza svakodnevne, višemesečne kampanje taboidnog blaćenja njegovih političkih protivnika.
Voleo bih da verujem da je Vučićeva borba protiv kriminala i korupcije neselektivna i da u njoj nisu i neće biti pošteđeni ni sadašnji vlastodršci, te da se ona ne zloupotrebljava za obračun sa opozicijom, kao što to tvrdi jedan od rukovodilaca SNS-a Cvijan.
Zato očekujem da Vučić kazni stranačke siledžije iz Vrbasa i da ih izbaci iz stranke. Očekujem da kazni Vulina izbacivanjem iz vlade. Što se tabloida tiče, očekujem da osudi hajku na svoje političke protivnike na isti način na koji je, pre nekoliko dana, osudio i napade na porodice opozicionih političara.
Ovo bi bili mali koraci za Vučića, a veliki za Srbiju na putu ka mogučnosti da jednoga dana bude normalna i pristojna zemlja.
PS. "Normalna i pristojna Srbija" iz naslova teksta je, inače, cilj za koji se Vučić, po svojoj tvrdnji, zalaže.