U iščekivanju Sirene, deo III
„Pa neću da plivam, ovaj, plivaće deca. Ja sam… Ja volim da plivam, al’ nije takav protokol. Mi smo se malo, naravno… Ja bih rado… Ne treba… Šta, ja, znači, ja uskačem… Vidi, kažu, vidi ga onaj, sam. Ministarka neće da skoči. Šalim se. Znači, otvaranje bazena koji je namenjen uglavnom mladima i deci će biti tako, ovaj, urađeno da jednostavno mi budemo tu, sa strane, da tu bude vaterpolo reprezentacija i mladi. Da bude pun bazen mladih. To je otprilike neka… (Znači, neče biti te najave, da ministarka…?) Pa ne, ne. Ona i ja ćemo samo da se obratimo sa par rečenica, ništa više.”
Otvaranje „impozantnog” bazena, kakvog nema „u okolini i na Balkanu” zakazano je za nedelju 18. decembar 2011. godine, u 18:30 sati. Svi Kragujevčani su dobrodošli, poručio je gradonačelnik. I nekragujevčani su dobrodošli, dodao bih. A niko neće imati priliku da uživa u dugo najavljivanom plivačkom nastupu. Oni su se šalili, ni prvi ni poslednji put.