Na žalost, intervju se okončava bez odgovora Dubravke Stojanović na pitanje "A šta da rade birači ako su izgubili poverenje u sve stranke na izborima?".
Još je poznati pravnik, istoričar i političar Slobodan Jovanović upozoravao da se "neretko partije, po cenu gubitka političke doslednosti i identiteta, pretvore u stroj za pobedu u konkurentskoj borbi za vlast, odnosno svedu na nastojanje da se pošto-poto dođe na vlast, a zatim što duže tu i zadrži". Tokom protekle dve decenije višepartijskog, parlamentarnog života u Srbiji sve stranke u izbornoj trci su, na nesreću, dokazale ovu tvrdnju Slobodana Jovanovića. Da tragedija bude veća, sve te stranke su ustrojene po komunističkom modelu, sa neprikosnovenim vodjom, bez unutrastranačke demokratije i legalizovanja stranačkih frakcija. Ova surova činjenica u startu osporava svaki stranački program, krcat frazama o demokratskim načelima i slobodarskim težnjama.
Kako je bilo moguće da ovdašnje stranke toliko zaglibe Srbiju u baruštinu korupcije i nepravde? Odgovor, star skoro 100 godina, dao je već citirani Slobodan Jovanović: "Partije, posebno u odsustvu razvijene javnosti i zbog paralelnog gašenja unutarstranačkog života, lako se pretvaraju u društva za eksploataciju vlasti, koja oko sebe šire egoizam i korupciju."
U prilog bojkota izbora govore i rezultati istraživanja da samo polovina građana Srbije kako-tako uspeva sebe i "svoju" političku opciju da identifikuje sa odredjenim stranačkim programom. Sve više smo svedoci postojanja konkurentskih stranaka bez identiteta, odnosno pluralističkog jednopartizma.
Bilo kako bilo, duh bojkota izbora se širi, kako na internetu, tako i po ulicama. Na predizbornim plakatima se ispisuju svakojake parole (vidi slike), dok je na adresi http://www.youtube.com/watch?v=ZQxCIe0A-BM postavljen video klip sa pesmom Džonija Štulića, čime se na upečatljiv način dovodi u pitanje svrha izlaska na birališta 6. maja 2012. godine.