Naši preporučili da se ne održi koncert Dina Merlina?
Ako ima nešto što nikad nisam voleo da slušam, onda je to „Merlin“. Svejedno zašto. No, to nije tema ovog bloga. Ne radi se o muzici, o imidžu... Nešto drugo je po sredi - nešto što se tiče i onih koji vole, i onih koji ne vole muziku, i onih koji vole ove ili one grupe, i onih kojima se Merlin sviđa ili ne sviđa – a to je ugrožavanje, ili makar osporavanje nečijeg prava na slobodu. Slobodu. Manje je važno da li će pod taj pojam biti podvedena sloboda pevanja, nastupa, kretanja, izražavanja... Jednostavno, neko je procenio da nekome treba uskratiti slobodu.
„U saopštenju SNP Naši navodi se da bi nezadovoljstvo mladih zbog gostovanja Dina Merlina moglo da rezultira novim bespotrebnim nasiljem na ulicama Beograda.“ (B92) - Je li ovo saopštenje izraz zabrinutosti „Naših“ da se nasilje ne desi, ili podsticanje da se nasilje desi? Deluje da je pre ovo drugo.
„Naši aktivisti pokušaće da u Areni i ispred nje održe politički protest simboličnim paljenjem zastava islamskih paravojnih formacija i ne želimo da snosimo odgovornost za bilo čije povrede, …“ – kaže se još u saopštenju pomenute organizacije.
Opet odbrana „ovoga“ od „onoga“. Opet odbrana jedinoispravnih od nepravednika. Opet namera podsećanja na ratne žrtve. I, opet smo mi (svi, većina, mnogi... - kako god) u rukama neke grupe koja u ime nas, valjda nesvesnih svoje istorijske pasivnosti, brani naše interese. Možda zato taj naziv Naši.
Naravno, ništa se takvim gestom ne može odbraniti. Ništa se takvim aktima ne može poboljšati, niti se sudbina nekih koji su postradali ili izbegli može oporaviti. Baš naprotiv. Samo se aktivira onaj zloduh koji je iste te ljude svojevremeno unesrećio. Ne samo da se ovakvim pretnjama ne može „pojasniti“ slika o onome što se mnogima desilo, već se u opet podgrejanu, fatalnu kašu verskih, nacionalnih i svakojakih drugih podeljenosti prizivaju nove sudbine, pripadnici generacije koja pukom „hronološkom srećom“ nije stigla da bude potkačena... Nadam se da i neće! Uprkos trudu ekstremističkih grupa i organizacija. Zbog svega toga, na ovakve pojave uvek treba odreagovati, i izazvati pozornost kod što većeg broja ljudi. Najbitniji su oni koji ćute, misleći da se ništa posebno ne događa.
Ali ovo upozorenje da se koncert otkaže, opet valja naglasiti, više je od klerikal-šovinističkog, ili fašističkog izliva. Ono ima univerzalniji, opasniji karakter. Jer, iznad svega, predstavlja promociju osujećivanja i okivanja slobode, slobode kao pojma. Kad se jednima ukine sloboda, a mi ćutimo, onda je bez ikakve sumnje i naša sloboda (već) dovedena u pitanje. Ne simbolično, kao ugrožavanje jednog principa, već momentalno i delotvorno. Stoga, iako mi je naš DM muzički totalno neblizak, neka bude da slobodno peva.