"Hajdete Vi spustite tu ruku, nemojte tu da mašete. To me mnogo nervira"
Šta bi ste rekli za ovakvo obraćanje? Nepristojno je? Svakako. A kako bi ste ga opisali ako bih Vam rekao da je osoba "koja maše rukom" novinar a osoba koja izgovara gornju nepristojnost - političar? Pa još na vlasti?
Dok smišljate komentar, da zadam i sledeći zadatak:
"Mi odlučujemo koga ćemo da zovemo i vi nemate šta da tražite na našim konferencijama. Vi gajite govor mržnje prema nama, praktično ste razapeli gradonačelnika na krst. Doneli smo odluku da ste nepoželjni i da vas ne pozivamo."
U mom koordinatnom sistemu ovo je već daleko iza crvene linije nepristojnosti. Čak i ako se zanemari činjenica da je "gradonačelnik razapet na krst" u stvari baš onaj gradonačelnik koji je poznat u javnosti upravo zbog erektovanja krsta na javnoj saobraćajnici. Ovo se nalazi "s one strane razumevanja" šta je javni posao a i šta je sam javni prostor kao takav. Ali ostavimo tu fascinaciju ukrštenim objektima i raspećima po strani i da probamo da se upoznamo sa "problemom" -ti koji "odlučuju" koga će "zvati" su stranka na vlasti u Kragujevcu (Zajedno za Šumadiju - u daljem tekstu ZZŠ ili "Erektori") a ti koji "nemaju šta da traže" na njihovim konferencijama su novinari Šumadijapress-a ("regionalni elektronski medij servisno informativnog karaktera").
Koji su razlozi "prekida saradnje" ZZŠ-a i Šumadijapress-a? Nejasno je. Neistinitog izveštavanja nema. Ostaje nezadovoljstvo tonom ili nedostatkom pohvala.U pomerenoj realnosti onih koji su na vlasti pa samim tim i u mogućnosti da na laskanje odgovore blagonaklono, u pomerenoj realnosti okruženja u kome je često jedini izvor prihoda "blagonakloni odgovor", u pomerenoj realnosti u kojoj laskanje postaje jedina istina, jedino "preispitivanje" to je možda i normalno. Na žalost postaje prihvatljivo svuda.
Koji su dometi "prekida saradnje" ZZŠ-a i Šumadijapress-a? Nejasno je. U pomerenom sistemu izveštavanja u kome su stranačke konferencije jedini izvor informacije, u pomerenom sistemu (pred)političkog društva u kome su stranačke konferencije jedina istina, jedini ugao gledanja možda bi imalo smisla nekome zabraniti pristup. Ali političko delovanje u javnom prostoru se ne završava saopštenjima i konferencijama (tako je delovao DSS 90ih ali to je već drugi nivo patologije srpske politke). "Prekidom saradnje" samo se gubi mogućnost jasnijeg prezentovanja svojih stavova, ako je ikom u ZZŠ-u i stalo da se njihova pozicija objasni (ili se samo traži dnevna doza laskanja?). Kratka digresija za one koji ne znaju - opis razmene informacija na "konferencijama za štampu": Prvo se redakcijama pošalje poziv na konferenciju (to je deo gde se "prekida saradnja inače"). Na konferenciji se podeli tekst stranačkog saopštenja, pa ga neko prepriča ili češće pročita (setite se palilulskog odbora DS-a), pa se taj tekst pošalje faksom u redakcije, pa se pošalje i email-om (od kurira se odustalo, bar za manje redakcije). Pitanja retko ima jer konferencije "nisu debate". Zašto neko misli da će isključivanjem nekog iz ovog "lanca informisanja" doneti išta pozitivno za... Za šta tačno? Ima li ikakve svesne odluke iza "prekida saradnje". Ili se Erektori jednostavno dure?
Ne razumem. Najradije bih digao ruke. Odustao. Neću ni pokušati ponovo da crtam koliko je ružno lice "uvređenih koji se žrtvuju za dobrobit građana a samo očekuju malo poštovanja". Snaga jednoumlja je poražavajuća...
Voleo bih da ti kažem da će ovaj slabi svet
Završiti svojim buđenjem
Ali bojim se, jer visi na tankoj žici
No ne brini, Ti ćeš biti spasen