Od ulaska nama susednih država Bugarske, Rumunije i Mađarske u EU isplivao je ponovo jedan stari problem.- problem dvojnog državljanstva.
Evo jednog primera: vest
Ovaj navedeni razgovor sa Ištvanom Pastorom je samo povod za šire pitanje praktičnosti, patriotizma i lojalnosti. Ne mislim da je Ištvan Pastor manje patriota, od npr. mene. Ali je razgovor u NOVOSTIMA sa njim bio inspirativan za mene i ja sam odmah postavio sebi nekoliko pitanje:
da li bih ja u sličnoj situaciji tražio još jedno državljanstvo, da li su svi građani Srbije stvarno ravnopravni, da li su svi građani npr. Mađarske stvarno ravnopravni, da li građani Srbije sa dvojnim državljanstvom treba da imaju glasačko pravo kao i oni građani koji su samo državljani Srbije, da li će protokom vremena biti sve manje državljana Srbije koji imaju samo državljanstvo Srbije, da li je moralno na graničnim pelazima vaditi jedan ili drugi pasoš u zavisnosti od toga da li je to u ličnom interesu ili ne, zašto bi neko tražio i drugo državljanstvo (dobro, ovde znam većinski odgovor), da li mi imamo evidenciju koji državljanin Srbije ima još neko državljanstvo, ...
Generalno, smatram da niko ko pored državljanstva Srbije ima još neko državljanstvo ne može da obavlja nikakvu državnu ili javnu funkciju. Ne bih isključio iz popisa funkcija ni posao referenta u opštinama Ušće, Tutin, Bela Crkva,... Ne bih isključio ni posao poslanika u skupštinama Srbije, Vojvodine, Subotice,...
Zamislimo situaciju da dvojno državljanstvo (Srbija & Mađarska) ima predsednik države Srbije, ministar odbrane, predsednik Skupštine (nemam pojma da li to može po sadašnjim zakonima Srbije?) a mi smo u nekakvom konfliktu sa npr. Mađarskom?!
Ne mislim da na slučajeve dvojnog državljanstva funkcionera ili javnih radnika treba reagovati onako po srpski, žustro, uvredljivo, mi-smo-najjači-i-najpametniji. Najbolje bi bilo da se nađe osnov u našim zakonima iako znam da i tu ima nelogičnosti i nedorečenosti, i da se da racionalno objašnjenje i rešenje koje je u interesu Srbije.
Takođe ne mislim da je dvojno ili trojno državljanstvo samo po sebi nešto loše. Ali kad se sudari sa poslom koji se direktno tiče interesa države onda dolazi do problema. Da ne bi dolazilo do takvih problema ja bih tu uveo tu moju „zabranu".
Svestan sam opasnosti da će zapaljeni nacionalisti ili mondijalisti ovakve stvari, a i moj tekst, dočekati sa „zadovoljstvom". Ali ko prvi krene u traženje dvojnog državljanstva treba da bude svestan svih posledica i mogućih opasnosti, a onaj ko reaguje treba da mudro odmeri odgovor.
Opasnosti nam se, inače, nadvijaju sa svih strana. Koliko smo „mi" krivi a koliko su „oni drugi" krivi ja ne umem da izmerim. Ali neću prihvatam da smo „mi" krivi za sve.
Nadam se da će ovaj tekst biti inspirativan i za komentatore. Pre svega da bismo svi naučili nešto novo. Ili da bismo promenili neke sopstvene stavove. Ili da bismo ih cemntirali.