Rokenrol u Zrenjaninu – šezdesete i sedamdesete
Gošća: OLIVERA SKOKO
U Narodnom muzeju Zrenjanin, 13. decembra 2010. godine s početkom u 19 časova otvara se izložba pod nazivom „Od Tihuane do Tetka Ane“ (Rokenrol u Zrenjaninu-šezdesete i sedamdesete). Ova neobična izložba je svojevrsni omaž jednom vremenu u jednom gradu, ali i svim ostalim gradovima koji su na sličan način proživeli svoje rokenrol priče: od toga kako je sve počelo, preko najznačajnijih rok-sastava, gde se igralo i kako se zabavljalo, šta se slušalo, šta se gledalo, od koga se učilo, koji časopisi su se čitali, kako se oblačilo, ko je gostovao, pa sve do gitarijada koje su se organizovale. Na izložbi će biti predstavljeni brojni instrumenti i muzička oprema (gitare, pojačala, bubnjevi...), radio aparati, magnetofoni, gramofoni, crno-beli televizori, džuboks-aparat Wurlitzer, vespa, ploče, plakati...
U pratećem katalogu kao i na štampanim panoima, posetioci će moći da čitaju o zrenjaninskim sastavima: od zabavnog ansambla Tihuana 7, preko čuvenih Omega, prvih „električara“ Elektrona u kojima je svirao i Branko Milićević, danas poznatiji kao Kockica, najmlađih Juniora, zatim Meteora i Zlatnih maski, pa sve do Džambo džeta i Tetka Ane koji su obeležili kraj sedamdesetih godina. Nalaze se tu priče o gostovanjima od Roka Granate u jednoj zrenjaninskoj sali pa sve do velikih nastupa „Srčersa“ 1967. i grupe „Status Kvo“ 1971. u Hali sportova. Posebnu temu zauzimaju mesta za igranku, đuskanje uz džuboks i zabavljanje kraj flipera. A sve to u Domu omladine koji je upravo poslednjih godina te osme decenije dobio svoj novi izgled, ime a uskoro i neku novu publiku... Prvo muzičko takmičenje električnih ansambala u Zrenjaninu održano je 2. oktobra 1965. godine u čuvenoj Mesnoj zajednici u Miletićevoj 90, uz podršku novinara Nikole Karaklajića. Bilo je to nekoliko meseci pre prve beogradske gitarijade na Sajmištu, januara naredne godine.
Na izložbi će, zahvaljujući novinaru Peci Popoviću, i „Bitlsi““ imati svoj kutak. Tako će posetioci, između ostalog
moći da vide i kopiju originalnog pisma Bitlsa, pisanu rukom Džona Lenona a potpisanu od svih članova benda, povodom osnivanja Beatles fan kluba u Jugoslaviji ( Zagreb 1967.), originalno izdanje prve autorizovane biografije Bitlsa koju je 1968. napisao Hunter Davies ili pak spomen-izdanje "picture disc" Bitlsa sa pesmom ”From Me To You” - prve ploče ove grupe koja je aprila 1963. godine došla na vrh top liste...
Izložba je posvećena svima onima koji su bili deo zrenjaninske rokenrol priče, kao i Đorđu Vojnoviću (1949-2008), novinaru „Džuboksa“ koji je bio njen protagonista i promoter.
Autor uvodnog teksta u katalogu je novinar Peca Popović, a autori izložbe su kustoskinja Narodnog muzeja Zrenjanin, Olivera Skoko i organizator pozorišta „Atelje 212“, Milenko Adamov.
Izložba se realizuje uz pomoć Ministarstva kulture Republike Srbije i biće otvorena do 31. januara 2011. godine.
______________________________________________________________
„Danas i na našem jeziku imate puno knjiga o istoriji prvih dana domaćeg roka, ali nema štiva koje verno oslikava opštu temperaturu onog vremena niti čaroliju otkrivanja, kakve su nosile šezdesete. Bilo je puno muzičara u svakom gradu, nekoliko novina i počele su da se osnivaju prve ”naše” radio emisije. Mi smo se družili sa autorima muzike, isto koliko i sa voditeljima programa ili drugim novinarima. Danas takvih stvari, jednostavno, nema. Drugačija su vremena.
Ova izložba strogo adresovana na Zrenjanin, odnosi se na prostor od kraja pedesetih do kraja sedamdesetih, od ansambla Tihuana do sastava Tetka Ana, ali bi se slična, sa nebitno različitim eksponatima i imenima, mogla prirediti u svakom gradu našeg odrastanja. Vraća nas slikama, dokumentima, artefaktima, sačuvanom tehnologijom i dragocenom memorabilijom na mirišljava isparenja zemlje natopljene zvukom mladosti za koja smo naivno verovali da je večna.
Danas, matori i pobeđeni, znamo: večni su samo snovi iz soba detinjstva.“
(iz uvodnog teksta Pece Popovića)
„Sredinom šezdesetih godina u Zrenjaninu se organuzuju čajanke po mesnim zajednicama sa jednim gramofonom i pločama koje su uz farmerke, najlon čarape i šuškavac najčešće stizale iz Trsta.
Prve ploče u našem gradu su se mogle kupiti u svim prodavnicama radio i tv aparata kao i u knjižarama. Najčuvena je bila ona u glavnoj ulici, tada „Maršala Tita“, „Budućnost“ br.4. koju je vodio Aleksandar Radonić, tzv. čika Šaca. Iako su isprva najtraženije ploče bile one na kojima su se nalazile zabavne i narodne melodije, list „Zrenjanin“ koji je izveštavao o najprodavanijim izdanjima je pisao da povremeno stižu i ploče inostranih bit-sastava koje bi se odmah rasprodale jer su imale svoje stalne konzumente. Zabeleženo je da je samo u toj prodavnici, „Dilajla“ Toma Džonsa prodata u
1000 primeraka. Čika Šaca je pre svih i bolje od drugih, radio nešto što bi se danas zvalo marketing. Izlog knjižare je ispunio omotima ploča a u popodnevnim satima sa gramofona puštao tek pristigle singlice. Ovu praksu čika Šace će nastaviti i prodavci u ostalim knjižarama, ponekad izazivajući i negativne reakcije. Tako je sredinom sedamdesetih godina se pojavilo pismo čitalaca u listu „Zrenjanin“ a povodom muzike koja je dopirala iz knjižare „Kultura“ :...“Ima skoro tri godine od kako pokušavamo da ubedimo drugaricu poslovođu knjižare Kultura da ovde u centru grada ima inače suvišne, ali nažalost i neizbežne buke, pa nije potrebno da zvučnik knjižare Kultura nadjačava tu buku. Da stvar bude još gora, ta njihova muzika u našoj zgradi se čuje kao lelek, zapomaganje i kuknjava iz podzemlja...“
(iz teksta Olivere Skoko)