SLUČAJEVI ILI TRAGEDIJE MOJIH LJUBAVI (Jelena)
Dobar dan, (eh da je zaista bio dobar dan, gde bi mi samo kraj bio, ovako...!)
Ja sam Todorovic! Aleksandar Todorovic! Zapamtite to ime, i to prezime, ali ne zbog mene, nego radi vas - za svaki slucaj.
Nikada nisam voleo celave muskarce! Svaki put dok se umivam pogledam se u ogledalo. Uhh, pa to sam ja! E zdravo kako si, kazem sebi. Evo nije lose, zivi se, odgovori mi ogledalo.
Ovde u Paviljonima na Novom Beogradu, secam se, nekad je bilo bas puno obrijanih glava. Neki u medjuvremenu su ostali i bez glave. Dok su neki postali Glavonje! E ti glavonje su i najcelaviji ljudi! Jeste! Ima jedna misao oko toga koja glasi: Nikad ne verujte celavom frizeru jer on ne ume da ceni vasu kosu! Sad druga je stvar sto ce mnogi frizer da se proseta u koloni ovih dana!
A i moj prijatelj Ljuba Zemunac koji nije celav, ziveo je tu blizu, u Pendreku, posle se preselio u Zemun. Pendrek je jedan soliter od 20 spratova, koji dere nebo, na uglu Tosinog bunara i Pariske komune, koji je dobio ime prema broju policajaca koji su u njemu dobijali stanove. Mnogi stanar policajac i saobracajac je ziveo u toj visokoj kuli. I tako je ostalo i do dan danas, te otud ime. Cak je i Sloba Milosevic sa svojom suprugom bio vidjen, tokom devedesetih, kako posecuje ovaj stambeni objekat. Ljuba mi to pricao!
Ima tu jedna osnovna skola, Vukan Jovanovic Beli, u koju ja nikada nisam isao, te je pominjem samo onako, bez razloga, tek da popunim vreme! Osim sto su u njoj imali boksersku sekciju samo za zene, a onda se pojavio film Roki prvi deo, i sve to pogurao prema kriminalu!
I ona je tu isla, a video sam je u prilogu na televiziji. A glavu je brijala ali ne zato sto je bila iz paviljona, ili iz preke potrebe, vec iskljucivo iz mode! A bile su, kazem, devedesete! Tako da smo nas dvoje bili jako slicni a u svojoj potpunoj razlicitosti, jer se meni kosa, za razliku od nje obrijane, polako povlacila iz upotrebe prirodnim putem!
Ipak i takva mi se svidela. Imala je nesto u ocima! Sve se svrsilo u roku od nekoliko sekundi, a u istom danu. Ne pitajte sta! Zvala se Jelena, Jeja iz Paviljona, dovoljno opasno koliko i ljupko zvuci, ja to nisam znao. Ja nista o njoj nisam znao. Posle mi je prijatelj Ljuba, koji ima sve te informacije koje ni bezbednosno informativna agencija nema i nece imati, rekao da je ona zenska jednog poznatog mafijasa, koji trenutno lezi na robiji! Ali kasno, vec sam bio zigosan!
Nisam vam rekao kako sam je upoznao licno. I necu! Jer sve sto je licno i ne mora da bude i boldovano, osim malo glava! A ja nikako ne zelim da mi neko bolduje glavu, i to zbog neke zenske! S boldovanom glavom! Barem da sam znao dal’ je bila plava ili ne! A crno mi se pise!
Ma, pricacu vam sledeci put...