Pa dobro gde si ti
baš sam ovih dana
hteo da te zovnem ?
Ma, jebite se, Devedesete, vas mogu jedino psovati...
Za vama niko nece žaliti niti vam stihove kovati...
Jednu ste mladost sludele, budite sretne ako vam i strofu udele...
O narodnjaci, sve vam je u saci
Al zasto da se baci, ma ostavite nesto i za nas
Narodnjaci, braćo i zemljaci
Budite ortaci, pa smanjite taj gas.
Narodnjaci na ključnim mestima
Narodnjaci u glavnim vestima
Na dzinovskim plakatima u boji
……………………………………..
Narodnjaci u svim strukturama
……………………………………
Narodnjak ante portas, njihov dolazi čas.
A TV Dnevnik, ko kormilo, okreću spodobe
Vrlo podobne.
Sve će se, kažu, srediti,
Istina će pobediti.
Slobodane!
Sloboda-ne!
I ja ponekad popušim,
al' zbog tog zemlju ne srušim.
Slobodane!
Veliš: što da ne?
Tebi su mase odane,
Ko sluša duše prodane?
Kao ja.
To nisu krivci primitivci
što su pokupili mast
korov nikne digod stigne,
ma svaka njima cast
Krivi smo mi
Otkud svi ti paraziti
što su nam zagustili
nemoj stari moj,
Krivi smo mi
što smo ih pustili
Ma šta su znali djenerali
i brkati majori
jedino da viču:
pali ali nisu najgori
Krivi smo mi
Ni svi ti silni infantilni
što su puške sanjali
ne, ne derane,
Krivi smo mi
što smo se sklanjali
Samo da rata ne bude, ludila medju ljudima,
veliki nude zablude, plaše nas raznim čudima
i svakoj bajci naude - da rata ne bude!
Stade sve... Samo život prodje...
Sine moj, oči njene plave...
Stiže dan da u vojsku podješ...
Čudni se ovde sveci slave...
Ej... Sine moj... Kako da te pustim?
Ti si sve što mi od nje osta'...
Di ćes s tim trepuškama gustim?
Plasi me on, gde si ti
hiljadu se stvari moglo desiti
glupi d-moll za kim tugujem svu noć
Uzme me u svoju tamnu kočiju
nebo primi boju tvojih očiju
znam taj put, to je prečica za bol
Jedan d-moll me razvali
neki bi to prosto tugom nazvali!
Ne znaš ti, nema Oslobodjenih,
svaku tišinu mi granata prošara.
Spašen je taj Prvi Pogodjeni,
a svi su drugi večni taoci Košmara.
Al' tek zbog studoša mi napuko film,
E, reko, sad će valjda sa trešnje sići.
"Malo morgen", reče Boban,
Doktor nauka il čoban,
"Vi ste samo mali glasački listići".
Psov'o je Braca i krivce i žrtve
puške i vaške i rov prepun blata
rek'o je: ne mož' izbrojati mrtve
jer su se carevi igrali rata
Gledam skupštinu il' šta je to već.
Bife "Proleće" u Petrovcu na Mlavi.
Ej, gledam one tužne kese,
Di baš meni da se dese
Da mi takve glave delaju o glavi?
Putuj Evropo,
nemoj vise cekati na nas
ne pitaj mnogo,
dospećeš i ti na rdjav glas
Putuj planeto,
super smo se družili
nama je lepo,
taman kako smo zaslužili
I mogao bih tako unedogled da vadim stihove iz konteksta, ili "sličice iz života mog", mada znam da će se naći neko, ko će nas podsetiti i na druge stihove (U razdeljak te ljubim, Računajte na nas, Oprosti mi Katrin...):
U ime svih nas
iz pedeset i neke
za zakletvu Titu
ja spevo sam stih.
Ne spominjem proslost i bitke daleke,
jer rodjen sam tek posle njih.
Al' zivot pred nama
jos bitaka skriva
i preti nam,
preti o duboki vir.
Ja znam da nas ceka
jos sto ofanziva
jer moramo cuvati mir.
Racunajte na nas.
Ipak Djordja Balaševića nekako nema u javnosti, u medijima, ali ima drugih! Nekako se zaboravlja, nekako se SVE zaboravlja, posebno vreme kada "nije lako bilo biti Balašević" . Ne zanima me da li je pevao o Titu, ne zanima me njegov privatni život, ne zanima me da li je i koliko zaradio....
Znam samo da je TADA, kao i sada, bio jedan od retkih.
KAPA DOLE,
ZA SVE TADA URADJENO,
DJOLE !
Za one koji su bili sa druge strane:
Ma, ti si super, brate
ako stvarno spavas mirno!