Bio jedan car koji se zvao Trojan. Imao je kozje uši.
Svakog dana je dolazio
po jedan berberin da ga brije. Posle brijanja, car bi svakog od njih upitao šta
je video. Svaki je odgovorio: «Kozje uši». Potom bi car naredio da ga
poseku. Došao je red na jednog berberina koji se napravi bolestan i posla
svoga učeníka kod cara.
Nakon što je momak obrijao cara, car i njega upita šta je video, na šta on
odgovori da nije video ništa.
Car mu dade 12 dukata i reče mu da on od sada uvek dolazi da ga brije.
Momak je redovno odlazio da ga brije i od svih tajio da car ima kozje uši.
Čuvanje tajne ga je s vremenom sve više mučilo, da se zbog toga skoro
razboleo.
To je njegov majstor primetio i stalno ga je pitao šta mu je.
Nato mu momak jednom odgovori: «Da mi je da nekom kažem odmah bi mi
bilo lakše». Majstor mu onda predloží. «Kaži meni, ja neću nikom kazati, a
ako nećeš meni, a ti izađi u polje pa iskopaj jamu te zavuci glavu u nju pa tri
puta kaží šta te muči, te opet jamu zatrpaj».
Momak tako i učini.
Iskopa jamu, zavuče glavu u nju i tri puta reče. «U cara Trojana kozje uši»,
zagrnu zemlju i ode kući.
Posle izvesnog vremena iz jame nikne zova. Čobani od nje napraviše
svirale. Kad su počeli svirati iz svirale izađe glas:
«U cara Trojana kozje uši».
To se odmah razglasi po celom carstvu i na kraju sazna to i car.
Car tada pozove momka i upita ga zašto je celom narodu oglasio da su u
njega kozje uši.
Momak se poče pravdati i ispriča caru kako je sve bilo.
Car odluči da proveri njegovu priču, pa zajedno s njim ode na mesto gde
je jamu iskopao. Kad tamo, još samo jedan prut. Car naredi da se od njega
napravi svirala. Odmah tako uradiše. Kad su počeli da sviraju, a ono iz
svirale izlazi glas: «U cara Trojana kozje uši».
Onda se car Trojan uveri da se na zemlji ništa ne može sakriti, pa onome
berberinu oprosti život, i pošle dopusti da svako može dolaziti da ga brije.
Narodna priča
Naravoučenije: Ne čitajte deci bajke - šta deca znaju šta je bajka, a šta portal !