Nekako u isto vreme dve vesti su skrenule pažnju javnosti. Jedna, da je Radiša Urošević postao drug član UO PTT i druga da je prof dr Slobodan Unković, dobio Zlatnu povelju „ Philip Noel-Baker“ sa Zlatnom značkom, najviše humanističko priznanje koju Internacionalna liga humanista, sa sedištem u Sarajevu, dodeljuje istaknutim pojedincima i institucijama.
Svi mediji su na ovakav ili onakav način, prokomentarisali odluku Vlade Srbije da se Radiša Urošević, estradni umetik (pevač narodne muzike) imenuje za druga člana. Na drugoj strani nigde komentara da je profesor dr Slobodan Unković, dobio Zlatnu povelju Internacionalne lige humanista, nezavisne međunarodne asocijacije humanista – pojedinaca sa svih kontinenata, uglednih naučnih, kulturnih i javnih radnika, verskih dostojanstvenika i drugih mirotvoraca
Predsednica Internacionalne lige humanista, dr Elizabet Ren, donela je odluku još maja prošle godine, a u obrazloženju je navedeno da je prof. dr Slobodan Unković dao neprocenjiv doprinos u odgoju i obrazovanju mladih u duhu kreativnosti i slobode.
Elem, čovek da ne poveruje kako nam je svima slabo pamćenje ili je nešto drugo u pitanju?
Po svemu sudeći, nakon svih onih godina, došlo je vreme za centrifugiranje para i biografija. Neko prvo opere novac, pa biografiju, a neko i jedno i drugo. Pamćenje nam je slabija strana svakako. Najnovija dodela povelje za humanost, nikom drugom nego Slobodanu Unkoviću predstavlja, bar za sve one koji pamte protekle događaje, u najmanju ruku skandal.
Slobodan Unković, čovek koji je bio kadar od poverenja Slobodana Miloševića ili Mire Marković, svejedno, bio je prvi predsednik Skupštine Srbije u višestranačkom sazivu 1991. godine. Bio je rektor Univerziteta u Beogradu, pa ministar i potpredsednik u Vladi, da bi stigao do ambasadora Srbije u Kini. Sve je to postigao u vreme kada se ratovalo, kada je Sarajevo bilo bombardovano, kada su prebijani i šikanirani njegovi studenti, kada se što šta iznosilo u Kinu i preko Kine...
Ali na internetu se bar nađe ponešto zapisano, ako to mediji prećutkuju.
Evo šta je, na primer, objavio AIM 23.02 1996.godine:
Kineska Četvrt u srcu Beograda! Da su normalna vremena, normalan čovek bi se toj ideji tek nasmejao i laku šalu zaboravio. Medjutim, nije šala.
U petak, 16. februara, preko cele strane, plus četvrtina naslovne, beogradski dnevnik "Politika" predstavio je inicijativu za izgradnju Kineske četvrti u samom jezgru grada. Celu stvar je smislila i o njoj nadahnuto govorila ekipa ljudi, koja nesumnjivo poseduje drustvenu i političku moc: supruga srpskog predsednika, šefica Direkcije Jugoslovenske udružene levice (JUL), dr Mira Marković, direktor "Politike" Hadži Dragan Antić i nekolicina njegovih urednika, udarna pesnica Osme sednice Zoran Todorović - Kundak, član Direkcije JUL-a Dojčilo Maslovarić, ambasador SRJ u Kini dr Slobodan Unković i kineski ambasador u Beogradu Cu Ankang.
Na internetu se nađe i da je na "Crnoj listi" Ministarstva finansija SAD, dugo stajalo ime našeg uglednog profesora i HUMANISTE Slobodana Unkovića, a ne tako davno, 3. juna 2002. Stejt department je potvrdio zadrzavanju "vanrednih mera" prema SRJ koja je predstavljala, pre svega, meru kojom će se sprečiti eventualan odliv, iz banaka SAD, sredstava koja su se našla na tajnim računima Slobodana Miloševića, njegove porodice i njegovih najblizih saradnika i pomagača.
Ipak sada je 2010.godina!
Za sve je kriv Radiša Urošević, a ko drugi?