Pricu o suzi kradem. Kradem i javno kazem. Prica je navodno objavljena u Politici, pod pseudonimom. Nisam je nikad procitao licno. Pricao mi je desetinu puta kada popijemo dovoljno ledenog hajnekena. Ja bio mladji i slusao. On starijij, iskusniji, voleo da prica. Poznato je da mnoge dobre price ostaju nezabelezene i da nestaju kad se otvore vrata kafane, zajedno sa duvanskim dimom, Za slucaj da je lagao o objavljivanju u Politici ja je sada zapisujem.
Oci nam sluze kao organi vida. Suza je fizioloska tecnost koja vlazi oko. Suze se luce stalno. Na takvu suzu niko ne obraca paznju.
Postoji i jedna druga suza, vezana za emocije. Suza koja se luci kada smo u nekom iskusenju, pod nekim pritiskom. Tada nas organizam otpusta sigurosni ventil. Kazu da "kad se isplaces bice ti lakse". Postoji jedan magican trenutak dok se suza nije otkinula od oka i ocnih kapaka. Tada je oko prekriveno suzom i vidimo drugacije. Ta suza je kao kristal, kao prizma kroz koju se prelama i razlaze zrak svetlosti koji nam dolazi u oko. Ona nam pomaze da vidimo svet na drugi nacin. Vidimo ceo spektar boja a ne samo crno belo. Treba da zadrzimo sto vise takvihsuza u nasem oku. Ako smo vesti, suze obrazuju grozd koji nam pomaze da vidimo dublje i dalje.
I jedna suza, i grozd od suza imaju ime. Iskustvo!
Pametan covek ih zadrzi i koristi. Oni drugi, moraju ponovo da placu.