"A mogao bih ,noćas, pokloniti život,
jednoj običnoj tački
koju gledam na zidu
,u svojim pesmama i
voleti je
bez imalo smisla,
mogao bih trčati bez cilja
samo da vidim gde ću stići
koliko ću puteva proći i da li ću ikoga na svom putu sresti
mogao bih se vratiti tamo
gde sam bio
i ponovo plakati s tobom i žaliti za izgubljenim
za onim što se više ne može vratiti
i proklinjati sećanja koja nismo mogli spaliti
mogao bih pružiti ruke
prema mesecu i dodirnuti ga
osetiti dodir hladan a nežan kao nekad nečiji
mogao bih te pustiti da prevlačiš kaktus po mojim ranama
dok ja mirno gledam u san i čekam da nestanem s jutrom
mogao bih zamisliti
da ti si samo moja mašta
i strpljivo čekati da odeš
nadajući se da ću te možda nekad sresti
tamo gde me zatrebaš
mogao bih svu svoju ljubav
zatvoriti u drvenu škrinju
zakopati duboko pod zemlju i čuvati je kao najveće blago
možda nekad dati je najnežnijem strancu kojem zatreba
mogao bih čekati dugo pa čak i zauvek
da osetim
da volim
da živim
da pripadam...
da osećam nečiji život
u svom životu...
da s nekim trčim poljima sretne ljubavi..."
nepoznat autor
...kako god