Ljubav| Život

Febris reumatica i Crvenokoso Sunce

miloradkakmar RSS / 19.01.2010. u 02:04

   Nisam ni sanjao da ću zamrziti jesen, da neću više uživati u njenim čarima, bojama, šuštanju lišća, vazduhu, svetlosti, nagoveštaju novog...što me je očaravalao, dovodilao do ludila, jer kako nazvati stanje opšte izbezumljenosti zbog pronalska u drugome biću nečeg što ti ne da mira, što te danju i noću podbada, milo, ali zaboli ako uzročnik bar ne pomisli na posledice ili ih ne pomiluje rečima. Taman sam se osilio u prilaženju devojkama, bez straha, da će me ignorisati, išao u grad, gledao ih pravo u oči, počele mi se svidjati crvenokose, krivonoge, mršavice, tihe, šepuraste,  plavih i crnih očiju, poput jezera i dugih noći, sa tankim prstima kao grančicama breze, sa štrikanim kapama i rukavicama, bez prstiju, one koje su stalno nosile knjigu i one koje su prodavale svoje telo i strast, a za ljubav nisu imale vremena...Bilo je i devojaka koje su išle ispred svog vremena /početak '70-ih/, bacale seme života sa nekih drugih podneblja, rizikujući da budu osuđene i odbačene, izopštene iz društva u kojem su htele da žive, da mu se totalno podaju udahnjujući mu neobičan smisao.

   U takav milje krenuo sam da se uklapam, da ga  gutam, ne razumejući baš sve do tančina      /sedamnaestogodišnjak pred kojim se nazirala vojna karijera/, ali osećajući da je lepo mirisati cvet, da to mogu  i drugi u isto vreme, a da u cvetu ostane još dovoljno mirisa.

Mirisao sam majske noći igmansku travu i šumsko cveće čekajući da se na automatskom strelištu pojavi meta i onda pojedinačno, pa rafalno po njoj. S' neba su bele pahulje na zemlji tražile svoju metu i pogađale zelenu dečurliju praveći na plećima sloj bele zaštite ili večni ledeni oklop. Znam  da sam posle ovoga dobio jaku upalu krajnika. U oktorbu jednog jesenjeg jutra srušio sam se pored kreveta, srušili su se i vojnički snovi.

„Febris reumatica... reumatska groznica, upala zglobova, vojnička bolest „ – rutinski je konstatova doktor u Vojnoj bolnici – „To se momak, mora odležati, a sa vojskom se pozdravi.„ Utešno za 17 godina!? Šezdeset dana bolničkog lečenja - penicilini, aminopirini, acisali, andoli, vizite...prilika da se nešto dobro pročita, posete drugara, medicinske sestre na praksi...turobne misli, a bolela su samo dva zgloba. Nije imalo više smisla spavati, ni buditi se, ni sanjariti, ni lepotu, ni sreću prizivati, nisam mogao da se vidim ni u trenu, kamoli u sutra ili budućnosti koju su mi obećavali.

Onda odjednom jesen je zacrvenila. Učinilo mi se da dolazi sa visina, da lično Sunce hoće da me odobrovolji, da mi da drugu nadu, povede me u predele gde trava nisko raste i reči se veruje do neba. Pomislih, to je znak, moram od početka. A, šta ja znam gde je početak? Kako pronaći sve što sam izgubio, kuda krenuti da se ne susretnem sa pitanjima bez odgovora, nemoćnim mislima  koje su žuljale neodlučnu glavu...

 „Da li je slobodno sesti?“- progovara crveno Sunce i ne miče se.

Proškiljih, sve žešće je upiralo, nameračilo je da me ne pusti dok me skroz ne prosvetli. Meni se nije micalo. Zar se Suncu, od tolike vasione, baš svidela klupa na kojoj sam leškario, prepuštajući se svemu, da me najmanje za mene ima.

„Dobro, sešću ti na otečeni zglob?“- upozori me, tiho preteći.

 Skočih u stav mirno i započeh da raportiram - ko sam, šta sam i odakle sam...Crvenokoso Sunce je beščujno selo na klupu, na mesto gde se do malopre nalazio moj otečeni crveni zglob, i pogledom mi pokazalo da mogu i ja da sednem, pored. Raskopčalo je beli bolesnički mantil-   nazreše se, ispod pidžame, dva Meseca; prekrštajući noge zapahnu me sunčeva oluja, zabacivši glavu unazad crvena sunčeva vatra mi izreza lice. Ostah okamenjen. Da nisam postao neko drugi, da se kojim slučajem nisam zadesio na nekom nepoznatom mestu- neću stići na merenje temperature i podelu lekova, zakasniću na večeru, na film u osama...Ne mogu da trepćem, ponestaje vazduha, srce hoće da prestigne samo sebe... ja bih da krenem, al' noge neće. Osetih  nežno milovanje dva petoprsta leptira  „ne boj se, nisam te valjda uplašila„. Kasnije smo ponavljali ovu igru, izmišljali situacije, uvodili nove uloge, izvinjavali se Suncu i Mesecu i ostalim nebeskim telima. Crvenkoso Sunce mi je vratilo veru u jesen, posadilo je u mene „seme sa nekih drugih podneblja“, nije dozvolilo da isteknem na izvoru, da postanem balon, nagnalo me je da gledam pravo u njega.

 Ne mrzim jesen. I kada me pohode takva osećanja i misli, setim se Crvenog Sunca.

 

115407.jpg 

 



Komentari (32)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

razmisljam razmisljam 02:15 19.01.2010

A, šta ja znam gde je početak?

А знаш ли сада где је или се клупко живота неразмрсиво упетљало, па ту и тамо у својим лепим причама пронађеш неки крај који вири све у нади да си га коначно пронашао?
И ја први пут прва и то баш код тебе!
miloradkakmar miloradkakmar 02:37 19.01.2010

Re: A, šta ja znam gde je početak?

Postoji samo nada da sam ga pronašao. Što više tragam za njim, uzaludnije je, ali je bitno traganje.
И ја први пут прва и то баш код тебе!

Samo za tebe.

trener92 trener92 03:53 19.01.2010

Sve se dešava

sa nekim razlogom.
Febris reumatica...

Tako i tebi ova groznica.Tako je zapisano! Negde.
Zamisli da je nisi dobio? Da li bi te neko Sunce tako ogrejalo , kao tada , što ti je trebalo? Baš tada u tom trenutku, pravom ,za tebe!
Nekad ne znamo zašto se nešto dešava, ili kao što kažu "zašto je to, ipak ,dobro"?
Prestao sam ,pre da pitam, tražim razloge, neke stvari prihvatam iako ih ne razumem.
Tako valjda treba.
Milorade ,Lepa priča na "Bogojavljensku noć"

dali76 dali76 05:38 19.01.2010

Re: Sve se dešava

prelijepa prica na ovu noc. Prica koja ponese ,slika,crta,boji i ...onda samo da sutimo.
preporuka.
miloradkakmar miloradkakmar 08:54 19.01.2010

Re: Sve se dešava

trener92Nekad ne znamo zašto se nešto dešava, ili kao što kažu "zašto je to, ipak ,dobro"?

Dobro postavljeno pitanje.
Dodao bih, da li bi bilo dobro da znamo, shvatamo sve što nam se događa? Mislim da dobro i loše prate jedno drugo i da reaguju jedno na drugo, pojavljuju se jedno za drugim.
Prestao sam ,pre da pitam, tražim razloge, neke stvari prihvatam iako ih ne razumem.

Mislim da to radimo kod većine stvari, tek posle susreta sa snjom i određenog iskustva počnemo da razmišljamo o njoj.
miloradkakmar miloradkakmar 09:02 19.01.2010

Re: Sve se dešava

dali76

prelijepa prica na ovu noc. Prica koja ponese ,slika,crta,boji i ...onda samo da sutimo.
preporuka.

Nisam mogao da verujem da tako čiste slike mogu da isplivaju i da ih osetim , maltene, kao " sveže ".
Hvala ti.
ana_radmilovic ana_radmilovic 08:36 19.01.2010

Lepe ti boje

lepe slike, divna priča...

i ovo:

Da nisam postao neko drugi, da se kojim slučajem nisam zadesio na nekom nepoznatom mestu- neću stići na merenje temperature i podelu lekova, zakasniću na večeru, na film u osama...


i podseti me na pesmu koju nisam čula sto godna:

miloradkakmar miloradkakmar 09:19 19.01.2010

Re: Lepe ti boje

ana_radmilov lepe slike, divna priča... [/quote

Hvala Ana.
Ovo je samo jedna kockica nekog mog životnog mozaika koja bi mogla da se nazove " nov početak ", " proleće moje jeseni " ili kako je u naslovu Crvenokoso Sunce.
Ni ja nisam dugo čuo ovu pesmu.
sesili sesili 09:39 19.01.2010

Re: Lepe ti boje

Divna priča, u srce dira. Prvo, bolest sa 17 godina, a onda - crveno sunce! Zbunjuje me kraj priče, da ga se setiš... Pa nisi ga valjda pustio da ode?
miloradkakmar miloradkakmar 10:49 19.01.2010

Re: Lepe ti boje

sesili
Zbunjuje me kraj priče, da ga se setiš... Pa nisi ga valjda pustio da ode?

Kraj , verovatno, još nije sazreo.
Sećam ga se dobro. I tu je, uznemirava.
Obren Markov Obren Markov 12:41 19.01.2010

Re: Lepe ti boje

miloradkakmar
sesili
Zbunjuje me kraj priče, da ga se setiš... Pa nisi ga valjda pustio da ode?

Kraj , verovatno, još nije sazreo.
Sećam ga se dobro. I tu je, uznemirava.

Uh, ubi me sad... jel' to stvarno nikad ne prolazi ?
miloradkakmar miloradkakmar 14:01 19.01.2010

Re: Lepe ti boje

Obren Markov Uh, ubi me sad... jel' to stvarno nikad ne prolazi ?

Ne da ne prolazi, nego stalno nadolazi.
Izvini, tako je kod mene.
jasnaz jasnaz 10:14 19.01.2010

za-okret

miloradkakmar miloradkakmar 10:52 19.01.2010

Re: za-okret

jasnaz


za -suncem


selica_nena selica_nena 11:04 19.01.2010

Koliko sunaca

kroz tvoj život prođe, kad te još ovako lepo greju?
miloradkakmar miloradkakmar 11:15 19.01.2010

Re: Koliko sunaca

selica_nena

kroz tvoj život prođe, kad te još ovako lepo greju?


Tek sam negde na trećini.
Pojavljuju se i ona koja su slabije sijala.
selica_nena selica_nena 11:29 19.01.2010

Re: Koliko sunaca

E, biće ovde još toplih priča!
miloradkakmar miloradkakmar 14:05 19.01.2010

Re: Koliko sunaca

selica_nena
E, biće ovde još toplih priča!

Obećavam.
reanimator reanimator 13:59 19.01.2010

...

Nisam ni sanjao da ću zamrziti jesen, da neću više uživati u njenim čarima

jesen92??
miloradkakmar miloradkakmar 14:03 19.01.2010

Re: ...

reanimator
Nisam ni sanjao da ću zamrziti jesen, da neću više uživati u njenim čarima

jesen92??



Ne, jesen72!

anagardboo anagardboo 14:17 19.01.2010

Opet lepo!

Gospon Kakmar, sve vaše priče koje dosad pročitah greju, imale u naslovu sunce ili ne. Divna zanimacija za ovu zimu bez snega
miloradkakmar miloradkakmar 14:50 19.01.2010

Re: Opet lepo!

anagardboo
Gospon Kakmar, sve vaše priče koje dosad pročitah greju, imale u naslovu sunce ili ne. Divna zanimacija za ovu zimu bez snega

Zahvaljujem na toplim rečima i osećaju koji pričinjavaju moje priče.
Biljana 77 Biljana 77 14:48 19.01.2010

Dvoumila se suviše dugo

pa ti izaberi onu koja ti se više sviđa..

Ova, pomalo maglovita, asocijativna:



ili ova, konkretna i jaka:


miloradkakmar miloradkakmar 15:40 19.01.2010

Re: Dvoumila se suviše dugo

Biljana 77
pa ti izaberi onu koja ti se više sviđa..

Ova, pomalo maglovita, asocijativna:



ili ova, konkretna i jaka:



I mene si dovela u dvoum. Iako za ovu priliku više mi odgovara prva, a druga je stvarna , Crvenokoso Sunce. Imalo je takvu kosu. Možda i lice... ali da ne preterujem , nije to Ono/a/.
mirelarado mirelarado 16:10 19.01.2010

Jесен која греје

Твоје сећање је лепо као сновиђење, Милораде. И радосно, црвенокосо, не можеш ни да се љутиш на реуматску грозницу.
miloradkakmar miloradkakmar 16:54 19.01.2010

Re: Jесен која греје

mirelarado
Твоје сећање је лепо као сновиђење, Милораде. И радосно, црвенокосо, не можеш ни да се љутиш на реуматску грозницу.

Zanosno crvenokoso.
Ne ljutim se na reumatsku groznicu. Ljubomorno je čuvam svih ovih godina.
AlexDunja AlexDunja 20:40 19.01.2010

a ti mokar...

Ne mogu da trepćem, ponestaje vazduha, srce hoće da prestigne samo sebe... ja bih da krenem, al' noge neće. Osetih nežno milovanje dva petoprsta leptira „ne boj se, nisam te valjda uplašila„
miloradkakmar miloradkakmar 00:21 20.01.2010

Re: a ti mokar...

AlexDunja
Ne mogu da trepćem, ponestaje vazduha, srce hoće da prestigne samo sebe... ja bih da krenem, al' noge neće. Osetih nežno milovanje dva petoprsta leptira „ne boj se, nisam te valjda uplašila„

... Kao...
mashha mashha 20:53 19.01.2010

Divno, prelepo...

miloradkakmar miloradkakmar 00:27 20.01.2010

Re: Divno, prelepo...

mashha
Everybody Loves The Sunshine

Nikako drugačije.
Setih se ove pesmice.


Hvala!
marco_de.manccini marco_de.manccini 16:00 21.01.2010

пуна?

nazreše se, ispod pidžame, dva Meseca;
miloradkakmar miloradkakmar 17:14 21.01.2010

Re: пуна?

marco_de.manccini
nazreše se, ispod pidžame, dva Meseca;

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana