ovako:
volim što sam tu.
Pokušam da se setim prvih slika. I znam da je ta radost uspela da uđe na vreme.
Sunce, sasvim sigurno. Neke reči. I miris velike crvene knjige sa ilustracijama: Postanak sveta - mislim Nacionalna geografija - zeleni dinosaurus! Kako to da ih nema kada izađem da se igram!
Gde li sam pokupila da volim bosonogo? I nepregledno.
Možda za vreme neke oluje.
Sivo - svileno.
Pitala sam majku zbog čega sam plakala. Da dobiješ!
....i bez razloga.
I da ne moraš kući kada te zovem. Da ne moraš.....
Šta sam tražila od njih:
da me voze: dok ne prestane zubobolja.... kružili celu noć.
Da me ne teraju da jedem.
I ne traže: kada volim da pravim svoje svetove.
Čega sam se plašila:
zatvorenih vrata.
I mnogo volela plišanog medveda bez ušiju. I da skačem.
Sećam se prve ulice: u kojoj je sve bilo veliko. Drvoreda, ljudi koji su prolazili u isto vreme..... i bara u koje nisam smela, a.....
Radosti od zvona na vratima.
Sećam se:
Nisu hteli da me uvedu u mrak te kuće. A meni se tako gledalo šta ima iza velikih vrata. Pojela sam sladoled i pustila ih da okrenu pažnju ka trgu. I dalje: kako su mi našli tamjan u ruci. I kako sam dugo plakala. Ponekad im i sada, dok pričaju priču kako-se-ona-izgubila-u-crkvi, u očima vidim strah.
E, njegove brkove: iza kojih je postojao osmeh koji ni sam nije video. Ledene zvezde na prozoru. I konji. Dedini konji. Samo iz daleka. Topot. E, što smo želeli: da i mi.....
Babine ruke: ispucalo a nežno hrapavo.
Miris farbe iz štamparije i osmeh - uvek osmeh - otac - uvek osmeh - plave oči i osmeh - celo lice - osmeh - uvek-traži-dobro!-osmeh.
Majka. Kao briga. I lepota.
______________________
Stanem pred ovo ogledalo kada mi se zagubi radost. Nema laži, draga moja: vidiš da sve imaš! Nema površine ispod koje se ne može pronaći feder: makar za skok u sledeću misao.
______________________
Kada me je obavestio da sam sjajna tako svoja,
i da mi nije potreban korak pored moga,
bila sam ljuta na Nju.
●Mogla si nekako sakriti: Mogla si nekako pokazati da
nije baš.
●Nema laganja!
Šteta.
Menjam nam obloge na svako zvono na vratima.
Volim grafiku koju mi je poklonio pred put: ljudi na brodu.
Volim ljude na brodu: kako sakrivaju čekanje da stignu.
I žao mi što ne mogu da se setim kakva je bila:
prva muzika.