Sledećih dana stalno su naletali jedno na drugo, u Narodnoj banci, na fakultetu, na ulici, bez dogovora, po nekom osećaju i, koliko god trajali ti susreti, bili su im prekratki; počeli su da pričaju bajku ispričanu milionima puta a za njih novu, kao da su prvi koji je izgovaraju. A kad se priča takva bajka, nema se vremena za legende, samo za budućnost.
Banetova tetka po majci, najstarija od tri, udovica već deset godina, nije volela da gleda u budućnost ali je u tadašnjosti imala vremena za prošlost i porodične legende i njoj pripada zasluga što je Legenda o korenima ispričana do kraja.
Za naslov sam uzeo rečenicu iz knjige PRONAĐENO VRIJEME II Marsela Prusta. I u Prvoj i u Drugoj knjizi, Prust se, pronašavši vrijeme, iščuđava, zapanjuje, ne može da veruje, šta je vreme kadro da svojim protokom učini od ljudi. Došavši posle dugo godina na veliki skup nekada mu poznatih ljudi, ima utisak da prisustvuje maskenbalu, nikoga ne prepoznaje,
Bilo je podne, i bio je četvrtak, i bilo je sivo ali je kiša prestala još pre nego što je svanulo pa su na pločniku, skoro sasvim suvom, bile samo retke barice. Predrag je šljapnuo u jednu od njih i nekoliko kapi prljave vode poprskalo je manžetnu njegovih pantalona od engleskog štofa. Besno je zatresao nogu da otrese kapljice ali je izgubio ravnotežu pa je šljisnuo i u drugu baricu; sad su obe manžetne bile uprskane. Bilo je očigledno da razbijanje treme rakijom nije bilo uspešno.
Olga nije imala tremu pa je lako izbegla barice i strpljivo je sačekala da Predrag još nekoliko puta tresne nogama pa da joj otvori vrata na kojima je bila kartonska tabla na kojoj je, debelim, crvenim slovima pisalo: Народно Ослободилачки Одбор I Реона.
Pre jedno četvrt veka sam imala čvrst i jasno izgrađen stav o svim važnim životnim pitanjima. Malo me zbunjivalo što me neozbiljno shvataju, ali šta znaju matorci šta je dvadeset godina. Da su nešto znali ne bi svoje živote tako iskomplikovali i potrošili ih uzalud. Pa sad nezadovoljni i traže prečice da zbrišu iz istog. Priznajem, neke stvari su me malo zbunjivale, ali...
Nikako mi, recimo, nije bilo jasno ko je i zašto izmislio brak. Mislim, ako se dvoje već dobro osećaju kad su zajedno, vole se i lepo im da žive u istom prostoru, zašto to mora da se
Brajan Ino je neobičan čovek. Sve što dotakne
postaje izuzetno, novo, drugačije.
Za sebe govori da je ne muzičar. Ne zbog toga
što ne ume da svira ili komponuje, već zato što muzici
prilazi svaki put kao nečemu što tek treba da otkrije...
Kao i svi dobri rok muzičari završio je slikarsku školu:)
osnovao je Roxy Music, sa Ferryjem i ostalima,
snimili su dve ploče zajedno, Roxy Music i For Your Pleasure.
Trebalo im je godinu dana da koncipiraju prvi album,
ideja je bila da se napravi potpuno novi, artistički pristup,
da se na mešavini poznatih stilova, uz dodatak novih tehnologija,
elektronskih instrumenata i tehničkih eksperimenata, izgradi novi stil.
Dugo su se pripremali ali je zato uspeh bio ogroman, i dogodio se
preko noći. Pesma Virginia Plain je odmah dospela na top liste,
a grupa je neprekidno bila na turnejama, zastali su samo
da bi snimili drugi album....
Cujem sad na vestima da Tomica nesmenjivi podnosi sutra ostavku!
Da nije 1. April???
Evo i u novinama:
http://www.danas.rs/danasrs/politika/tomica_milosavljevic_podnosi_ostavku_.56.html?news_id=208558
http://www.pressonline.rs/sr/vesti/vesti_dana/story/149057/Tomica+podnosi+ostavku!.html
http://www.novosti ,rs/vesti/naslovna/aktuelno.69.html:316857-Tomica-podnosi-ostavku
EDIT 2:
12:10
RTS je upravo javio da je stvarno podneo ostavku - IZ LICNIH RAZLOGA!!!
Uvek sam smatrao da je lepo biti kulturan i uljudan. Tokom odrastanja ako nesto dobro pamtim - to je zelja svim mojih bliznjih da budem uredan i fin. Nesto je ocigledno krenulo po zlu!
I
Jutros zovem neku skolu radi neke informacije i pojma nemam sta mi bi krenuh odmah sa:
"Skola?"
"Da"
"Treba mi sekretarica.".
"A ko trazi? Valjda treba prvo da se predstavite
Tih osamdesetih bili smo klinci u odrastanju. Između ostalog slušali smo, mada slabo razumjeli, "Don't cry tonight"; čekali petak radi "Zakon u LA", "Miami vice", "Grizley Adams" bio nam poznat od ranije, pili prehladnu coca colu ne bismo li zvučali kao Željko Bebek. Kelija znam odkad znam za sebe. Išao je u prvo Be skupa sa mnom. I njegovog starog su zvali, i dan danas zovu po nadimku Keli zbog, priča kaže, nekog lika iz nekog američkog filma. Majice sa natpisom USA, ili sa nekim slikama u bojama crveno bijelih pruga te bijelih zvjezdica na plavoj podlozi, dal' na leđima
Jeseni, nadam se da će te ovo bar oraspoložiti, obećao sam ti. Ovaj tekst sam pisao 1975 godine i skoro sam ga pronašao. Verovatno sam imao potrebu da zabeležim i sačuvam od zaborava to doba, sebe i moje prijatelje sa kojima se već godinama ne viđam. Razvejalo nas na sve strane.
1966 godina je, sedimo kod Ace Pandura, pijemo Čačanku, tek će Peca: Koja je to reč a jedina je u srpskom jeziku, srednjeg je roda