Neko mi je poslao video klip u kome korpulentni čovek maltretira svoju ukućanku, moguće je i majku. Koliko vidim na snimku prisutni ljudi gledaju sam čin nasilja kao pozorišnu predstavu. Bojim se da sam čin nasilja nije izolovani incident i da se matrica nasilja ponavlja iz dana u dan. Žrtva nema gde da pobegne iz svoje kuće.
Smatram da
(Preneto sa mog bloga "Sluh Za Duh" )
Ovaj tekst je podstaknut od strane Prespavane koja je na svom blogu napisala „Prednost trudnicama: da ili ne!"
Prednost trudnicama - da! Valjda bi trebalo da kažem i zašto, mada je to besmisleno kao kada bi me neko pitao zašto voliš svoju porodicu. Umesto da nabrajam razloge zašto mislim da trudnicama
Casni sude,
poceo bih svoju iyjavu konstatacijom da su sudije u Srbiji neadekvatno cenjene i da su plate i uslovi rada u srpskim sudovima necovecanske.
Elem, na poslu je kruzio taj spisak svako jutro. Ko ce sa mesom, ko ce sa sirom. Burek, jel!
Avaj, dusmanin mi to znadoshe !
Kao i svako jutro usao sam u svoje lukuzno auto kojim su me odveli na moje odgovorno radno mesto koje sam preuzeo da bi Srbiji bilo bolje!
Po ulasku u objekat, iz daktilobiroa su javili da moram da se ranije nego inace izjasnim za burek, jer bi kurir hteo ranije kuci.
U
Ovo nije blog o tenisu!
Ako se proizvod zove "Posni keks" onda od tog proizvoda očekujem da bude keks i da bude bez mleka. "Posni keks" proizvođača "Štark" jeste keks, ali sadrži mleko, što je proizvođač i naveo u spisku sastojaka (piše: "može sadržati tragove mleka"). Na kesicama nekih majoneza proizvođača "Dijamant" krupnim slovima piše "Posno", ali sadrže jaja (piše sitnim slovima među sastojcima).
Sličnih primera je mnogo, a mnogi pamte čuvenu prevaru proizvođača "Jafa" iz Crvenke sa njihovim čuvenim proizvodom "munchmellow". Ukapirali ljudi u Crvenki da vole ljudi slatko i u vreme
Otkad se Jelena razbolela, sav se Milankov život u čekanje pretvorio. Čeka da svane, čeka da mu se smena završi, čeka šinobus da krene u grad, čeka doktora da mu tračak nade u njeno ozdravljenje da, čeka, čeka...
Topot konja se približava, juri prema Jeleni, kao da će je pregaziti, glavu joj kopitima samleti, evo ga... zaglušuje je, prelazi u bol, nepodnošljivi bol... Ogluveće od tog topota, od bola što k’o munja seva belinom kroz zatvorene kapke, pa kad dostigne nepodnošljivu jasnoću, naglo zgasne povlačeći je u ništavilo. A onda joj se nešto paučinasto razmili nepcem i buja, buja i zgušnjava tkanje, dok se vunenom gukom ne zaglavi u grlu. Par trenutaka, ili par sati, otupelo lebdi u nekoj magli potpuno nesvesna , dok je okrajak nekog sećanja ne vrati u bol.
Magla
„Neđe ukraj onog velikog rata mene đavo nanese da otidnem u Sredojevu vodenicu, dolje u rijeku. I prije sam ti ja tamo žito na meljavu vukla, a i nešto sam mislila, kad cijeli rat predurasmo da nam dlaka s glave ne zafali, neću je, valjda, sad za vreću raži izgubiti! Grozdana se oprema da pođe sa mnom, veli: „Sigurnije smo zajedno“, a ja je ustavljam, što da se muči kad nema do tamo ni po’ sata hoda, očas ću da se vrnem. E, grdna majke, da sam znala što me čeka, ne bi ni polazila.
Uprtim ti ja vreću raži, pa okrenem stazicam kroz