Te 1995. godine, SR Jugoslavija, kako se tada zvala zajednica Srbije i Crne Gore, bila je pod sankcijama, koje joj je zbog Miloševića i njegove bagre uvela međunarodna zajednica, tj. UN. Sankcije su obuhvatale i sport, pa je postojala zabrana nastupa svih ekipa na međunarodnim takmičenjima. To je trajalo od 1992 (sećamo se kako je YU vraćena sa EP u fudbalu, pa upala Danska i osvojila ga), a u proleće 1995. nekoliko meseci pre potpisivanja Dejtonskog sporazuma i njihovog potpunog ukidanja, skinute su nam najpre sankcije sa sporta.
Bora Stanković, koji je tada bio
(otvaranje pisma)
Stigao mi je poziv na konferenciju „Ako ne tada, sada. Memorijalizacija Starog Sajmišta“. (Trebalo je valjda „Memorijalizacija logora na Starom Sajmištu“?!). Znam da ti kapiraš ali zamisli kako to deluje na neupućene?! Naslov je parafraza naslova one konferencije „Ako ne sada kada?“ koju je fondacija Hajnrih Bel organizovala 2012. godine, kao neki pokušaj koncentracije snaga i argumenata za rešenje (hm, naslov neprijatno asocira na nešto imperativno, konačno) memorijalnog koncepta/projekta/centra
Ovog vikenda je u Beogradu održan međunarodni ragbi turnir "Beogradski pobednik 2012". I pored praktično tropskih uslova, dvadeset ekipa iz više evropskih država (od Srbije i Bosne i Hercegovine do Švajcarske) odigralo je nekoliko kvalitetnih utakmica u čast ovog starog i u svetu veoma popularnog sporta.
Među učesnicima turnira su bile i tri ekipe škole George Heriots iz Edinburga. Njihov dolazak u Srbiju, na samom početku letnjeg školskog raspusta, nikako nije slučajan.
Zahvaljujem se koleginici Jelici Greganović i kolegama Dragu Kovačeviću i Saši Raduloviću na informacijama i stavovima koje sam preneo u svoj post:
http://globalvoicesonline.org/2010/07/25/serbia-icj-rules-kosovo%e2%80%99s-independence-legal/