Napoleon je još za vreme Direktorijuma, već od svojih prvih značajnijih vojnih uspeha u Italiji bio viđen - usled stalnog smenjivanja izbornih uspeha jakobinaca i rojalista što je proizvodilo unutrašnju nestabilnost - kao stabilizator prilika, prvenstveno od strane krupnog građanstva. Stoga je „njegov" državni udar tzv. 18. brimera najentuzijastičnije podržalo upravo krupno građanstvo - ona sintetička sila koja je, obzirom na mesto u društvu, pokušavala da posreduje između sila akcije i reakcije (Revolucije i Restauracije), zalažući se zdušno da revolucija pređe u stabilan poredak, prvenstveno težeći da zaštiti sopstvena imovinska prava. Imućni slojevi, umorni od tolikih prevrata i strahova, tražili su jakog i sposobnog čoveka koji bi ih mogao zaštititi od ponovnog početka revolucionarnog procesa, ali i od povratka monarhije i njene ultrakonzervativne aristokratije koja bi mogla imati sopstvene posedničke zahteve, te su ovog čoveka pronašli u Napoleonu Bonaparti.
Prikazanje srBske retorike ... I ZAPAD I ISTOK I NA SVE STRANE DOBRO JUTRO ...
... sve jedno koja zagrize, istočna ili zapadna ... plivanje i plutanje u mestu sledi ...
Istorija São Paula mogla bi se sažeti kroz priču o nekoliko zgrada koje su obeležile grad u njegovim ključnim epohama. Conjunto Nacional, jedna od njih, ogromni stambeno-poslovno-trgovinski kompleks na ulici koja je i dalje simbol grada, Aveniji Paulista, danas nema ni približno onoliki značaj kakav je imao u godini svoje inauguracije, 1958. Te godine na vlasti bio je predsednik Brazila koga mnogi i dalje poistovećuju sa najvažnijim trenucima brazilske modernizacije u 20. veku i koga svi i danas popularno zovu JK (Žota Ka), a koji se zvao Juscelino Kubitschek.
Tih pedesetih godina izgledalo je kao da Brazil ide napred, u budućnost koja obećava razvoj i prosperitet. Nedugo posle inauguracije zgrade Conjunto Nacional sledila je jedna još mnogo veća, Brazilije kao glavnog grada. Naravno, kao što to obično biva, pogotovu u zemljama trećeg sveta, odmah zatim šezdesete su donele otrežnjenje u vidu vojne diktature, a JK otišao je, kao i mnogi brazilski intelektualci, u egzil. Ali to je duga priča.
Panama: Umro bivši diktator Manuel Norijega
Panama -- Bivši diktator Paname, Manuel Norijega, preminuo je u ponedeljak kasno uveče, u 83. godini, javio je Rojters.
Vest o smrti Norijege, koji se nije oporavio nakon operacije mozga, na svom Tviter nalogu objavio je sadašnji predsednik Paname Huan Karlos Varela. "Smrt Manuela Norijege zatvara jedno poglavlje u našoj istoriji", napisao je na Varela.
Rojters podseća da je Norijega vladao Panamom od 1983. do 1989. Bio je blizak američki saradnik, ali su mu SAD okrenule leđa zbog tesnih veza sa najvećim švercerom droge Pablom Eskobarom.
Norijega je poslednje dve decenije proveo u zatvoru - jednu u SAD, a drugu u Francuskoj - zbog krijumčarenja narkotika i pranja novca, a kaznu je služio i u Panami zbog uklanjanja političkih protivnika. U tom zatvoru je i umro.
(Вест са сајта Б92.)
U istoriji društva nasleđivanje pozicija je česta praksa. U mnogim kulturama, naslednici su automatski nasleđivali rođačke uloge, bilo da se radilo o pozicijama kralja, vođe plemena ili nekakvog bogatog zemljoposednika.
U savremenom svetu, nasleđivanje pozicija je i dalje prisutno, ali je izgleda ipak nešto manje zastupljeno nego u prošlosti. Opet, i dalje postoji mnogo primera u kojima naslednici imaju prednost u odnosu na druge kandidate za određene pozicije.
Jedan od takvih mogao bi delom da bude čak i Vladimir Putin, predsednik Rusije.
ПОМАМА И ОМАМА НАШИХ ДАНА
„Кловн Шалимар“ Салмана Руждија је роман о неколико трагичних животних судбина у временима великих друштвених сукоба на широком простору од Кашмира на граници Индије и Пакистана до Стразбура између Француске и Немачке, затим у Француској, Енглеској и у Лос Анђелосу у Америци. Источњачка