http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2014&mm=04&dd=12&nav_category=78&nav_id=835990
NATO dobio domaći da od Obaminih lupetanja napravi istorijsku istinu. Misija dostojna ovdašnjih istoričara K. Nikolića, B. Dimitrijevića i S. Cvetkovića, koji su od vlažnih snova Vuka Draškovića napravili skoro pa potpuno zvaničnu istoriju. To naravno ne znači da "Rusi" tačno tumače Kosovo i istoriju već samo da za sada bolje igraju ovu partiju šaha.
Na sreću, ne koristim usluge „srpske" železnice. Na nesreću, živim u Srbiji, zemlji preko koje se pružaju važni evropski koridori, a koja je premrežena sklerotičnim prugama po kojima tutnje vozovi istom brzinom kao pre stotinu godina.
Još je, na vrhuncu karijere, Slobodan Milošević uočio problem i prepoznao šansu. Nadahnut vizionarskim duhom, otac nacije je, nekako u isto vreme, izdao naredbu da se ruše tuđe, komšijske tračnice, a da se po zemlji bestragiji, kojom je gazdovao, isplete mreža modernih pruga, nad kojima će, kao u prijateljskom Jasuši
Ako je istina ono što piše profesor Biber, ako buduće diplomate (koje će za koju godinu ili deceniju služiti u ovim našim ex-YU ambasadorokratijama) pokazuju zapanjujuće rupe u znanju srpske i jugoslovenske istorije, jasno je da neka šira populacija zna još manje i da ih najverovatnije ta istorija ni malo ne zanima, da je broj ljudi koji će se posvetiti malo dubljem upoznavanju sa našom istorijom i razumevanju
Srednja klasa kad ustalasa,
Ona se istom vajkati stade,
"Ovaj prost narod, ta glupa masa,
Ne zna za pravce promene i nade!"
Tad srednja klasa rad opšteg spasa,
Na bunu proziva radnike krotke,
I puna gneva s' visoka glasa
Savet im daje da uzmu motke!
Al' srednja klasa čim buna stasa,
Pravcima nade trgovat ume:
"Nije ni čudo jer bilo bi ludo,
Da pravac daje koj' ne razume!"
Onda ta klasa, tog sudnjeg časa,
Za nagodbu bunovne glave nudi:
"Sad
Beograde volim te.
U ovoj recenici staje ceo moj zivot kao Beogradjanke, Romkinje, nekoga ko je dosao iz najsiromasnijeg dela drustva i socijalnog staleza.
Volim te i kada hoce da spomenik Stefanu Nemanji prebace u Marinkovu Baru,jer tamo pripada.
Volim te cak i onda kada se usude da dele Beogradjane na podobne i nepodobne, na siromasne i elitu, na Rome i Nerome.
Volim te i onda kada kazu da mi krademo i lazemo i napadamo slucajne prolaznike, volim te i kada nam govore da smo beli medvedi i da su sva prava nasa iako smo obespravljeni na milion
Brka? Bio mi je kum na venčanju s Draganom. Počeo sam da ga zovem Brka kada se vratio iz vojske sa brkovima ispod nosa. Iako je posle pustio bradu koju nije obrijao do dana današnjeg, mislim da ga ni sin ne zna bez brade, meni je nekako ostalo drago da ga jedini ja zovem Brka. Mlađi sam od njega tri godine ali me je polovinom šezdesetih često vukao sa sobom po kafanama. Ne retko je s nama išao i Miljenko njegov stari drugar,
Negde pred početak zime, u novembru prošle godine, neko je Vuku Jeremiću, finim diplomatskim diskursom, jedinim koji on razume, predočio da od odluke afričkih zemalja direktno zavisi hoće li Kosovo, sa ubedljivom ili manje ubedljivom podrškom međunarodne zajednice, nastaviti da se razvija kao samostalna, nezavisna država. Vuk je tu poruku, kao što smo rekli, razumeo, a još sa Cambridgea zna da je Afrika najtopliji kontinent, tako da je brže-bolje spakovao svoje uvek spakovane kofere i sa poslednjim jatima ptica selica odleteo u Ganu, Kongo i ko zna kuda.
Još se ministar