Саветнику председника Републике Србије, г. Небојши Крстићу
Поштовани, достављам Вам
ПРЕДЛОГ
да се на простору око платана број 198 на углу Булевара краља Александра и Улице Ватрослава Јагића направи џепни парк и да се на тај начин околина платана и тај део улице оплемене једним новим садржајем у складу са вредностима
Pred ovom akcijom skidam kapu i reč prepuštam Dimitriju Radišiću (inače, o istom lokalitetu sam već pisao ovde):
Veći deo Vojvodjanskog pejzaža nisu oduvek činile njive i vinogradi. Nekada je ovim prostorima dominirala stepa i koju su naseljavale vrste biljaka i životinja karakteristične za ova staništa, kao što su tekunice (Spermophilus citellus), stepski tvor (Mustela eversmanii), orao krstaš (Aquila heliaca), stepski soko (Falco cherrug), gorocvet (Adonis vernalis) i mnoge druge. Danas su ove vrste ugrožene i našim zakonom svrstane među prirodne retkosti Srbije.
Jutros sam, surfujući po internetu, pokušavajući da se razbudim i otarasim mamurluka, pronašao ovaj tekst. Autor je italijanski antropolog, filozof i psihoanalitičar, Umberto Galimberti. Neke njegove tekstove mogli ste već čitati na sajtu Peščanika.
Danas je pred mojim vratima od stana osvanula posiljka prevelikih dimenzija da se ugura u letterbox. Sastojala se od jedne povece narandzaste torbe, nalik na one kakve prodaju Kinezi u bloku 70 a koriste se, recimo, za nosenje prljavog vesa u perionicu, ili cak za pijacu i slicno. U torbi se nalazilo jedno pisamce, i jedan leaflet.
Evo sadrzaja tog pisma na engleskom:
Putem se nonšalantno približavaju dva afrička divlja psa (lat. Lycaon pictus, bukvalno: oslikani pas) – najugroženiji mesojedi podsaharske Afrike!! Da me podsete da je ovo ipak 21. vek u kome divljina može opstati samo uz dobar wildlife management, jedan nosi ogrlicu sa radio-odašiljačem. Približavaju se kao da ne postojimo, kao da motor ne brunda i kao da nismo uperili snop svetla u njih. Naprosto, idu svojim putem. Pitanje je – u kom pravcu taj put vodi?
Nema utehe ni opravdanja za 300 posečenih platana u Beogradu, ali ima primera kako se na počinjeni ekocid može odgovoriti kreativno, nenasilno i preventivno za takve buduće »poduhvate«, o kojima svakodnevno slušamo najave.
Naši sapatnici iz daleke Južne Koreje, napravili su jako zanimljivo kreativno gerilsko rešenje, koje je realizovala organizacija »Zelena Koreja«.
Arh. Mihajlo Mitrović
Najveće rušilačko kažnjavanje Beograda, veće od svih bombardovanja, veće od razaranja štuka, letećih tvrđava i NATO apokaliptičara je današnje surovo uništavanje njegovog najlepšeg reprezentativnog bulevara, nasrt na njegov evropski ugled, njegove kulturnoistorijske vrednosti, na njegovu bitnost, na njegovu estetičku i etičku krhkost, bahatost vlasti, ignorisanje prava građana na svoj grad i bolni poraz srpske demokratije. Elem:
I kada su prepelice skoro gotove, obilno ih začinite bahatošću