danas mi mikele na njegovom blogu
reče da ga je kupio vito nikolić, stihovima:
Dane ,djubre jedno , ne svice se tako ,
gubi se natrag pa pristojno svani...
i ja htedoh da mu pustim linak na blog koji sam napisala
ja mislim, u novembru 2008 kada je pao prvi sneg te godine.
link nisam uspela da nadjem jer mi stranica
na kojoj je taj blog baguje,
pa sam rešila da ga ponovim,
jer vito je divan, uzbudljiv i gorko vedar
i leti:)))
blog ponovo:
Najavljujem da ću kada stignem napisati blog sa naslovom
Heroja nemamo jer ih nismo ni zaslužili
Sa zakašnjenjem sam pregledao Njujork Tajms, da bih se veoma iznenadio kada sam u (jučerašnjem) uvodniku tog dnevnika, koji ima milionsko čitalaštvo, ne samo u SAD već i širom sveta, video naslov - THE SHAME OF SERBIA.
Štrecnulo me nešto, pitajući se o čemu se sada radi.
A onda sam video da ga je napisala Ms. Nataša Kandić, razglabajući o slučaju generala Ratka Mladića i njegovom izručenju Hagu.
Za mene je ta afera sa Mladićem, kako-tako,
Hau mač voč ?
« Bila jednom jedna devojčica i zvala se Crvenkapa. Bila je mlada, lepa i glupa. I to naročito ovo treće, jer mladost je prolazna, lepota je relativna a samo je glupost večita. Kako je lepo biti glup reče glista i pade na trup. Sirota je devojčica bila toliko monumentalno zaostala da je mislila da se deca prave od 3 kila mesa iz kasapnice »*
Danas je engleski jezik isto što je u vreme Sterije i Pokondirene tikve bio francuski. Ljudi koji ga govore nepismenoj svetini deluju mnogo obrazovanije nego što zapravo jesu i izazivaju
I navijanje za Ninu!
Gost autor: Marko Mäetamm (© Marko Mäetamm, 2007)
Imam ženu, šestogodišnju kćerku i dvogodišnjeg sina.
Umetnik sam i moji prihodi su neredovni,
pa sam pre nekoliko godina prihvatio
da postanem dekan Estonske akademije umetnosti.
I, evo nas, čeka nas drugo polufinale.
Pošto sad znamo da smo se kvalifikovali za subotu, moći ćemo večerašnje takmičenje da pratimo mnogo opuštenije.
A ako ćemo pravo, izgleda da će večeras biti i zanimljivije... Bar ako je suditi po onome što videh na dragome nam You Tube-u.
I dalje ostaje poziv da kačite negdašnje i sadašnje evrovizijske, skoroevrovizijske i ine pesme koje vas na istu asociraju, da komentarišete sve - od muzike, preko koreografije, do, naravno, kostima - i generalno, da se opustite i zabavite dok pratimo takmičenje koje, po rečima čuvenog komentatora BBC-a svi vole da mrze.
Što se mene tiče, ja ga samo volim.
Da se ne foliramo - odmah priznajem - volim takmičenje za pesmu Evrovizije!
Valjda mi to ostalo kao navika iz detinjstva - šta li, ali baš mi prija da jednom godišnje posvetim veče uživanju u lažnom sjaju i glamuru!
A tek kad počne omiljeni mi deo - glasanje! (Iako odavno unapred znam koje će komšije kojim komšijama da daju 12 poena)
Mislim, volem i eto...
Stoga, dame i gospodo, pozivam vas da zajedno krenemo na malo putešestvije „down the memory lane", štonobi rekli na engleskom...
Daklem, kao mala igrica.
Kačite svoje omiljene pesme sa bivših takmičenja za pesmu Evrovizije. Da ponovim, sa BIVŠIH - ne zanimaju me kladionice i ovogodišnji učesnici.