Sa zakašnjenjem sam pregledao Njujork Tajms, da bih se veoma iznenadio kada sam u (jučerašnjem) uvodniku tog dnevnika, koji ima milionsko čitalaštvo, ne samo u SAD već i širom sveta, video naslov - THE SHAME OF SERBIA.
Štrecnulo me nešto, pitajući se o čemu se sada radi.
A onda sam video da ga je napisala Ms. Nataša Kandić, razglabajući o slučaju generala Ratka Mladića i njegovom izručenju Hagu.
Za mene je ta afera sa Mladićem, kako-tako, privedena kraju. Bilo je propusta, moglo se to uraditi ranije, ali bolje ikada nego nikada. Uglavnom je taj čin Srbije pozitivno primljen u svetu. Sam Njujork Tajms je pre nekoliko dana pozdravio hapšenje Mladića, doduše uz prekor da „Srbija sve radi pod pritiskom", ali uz izraženo zadovoljstvo što je najzad Mladić u Hagu.
A onda dolazi ovaj članak sa ubitačnim naslovom Ms. Nataše Kandić, naslovom velikim kao vrata.
Quo vadis Ms. Nataša Kandić?
Pretpostavljam da sada sedite u vašoj rezidenciji, ispijate limunadu na tanku slamku i likujete, smejući se u ogledalu, kako ste uspeli da čak u tako poznatom Njujork Tajmsu proturite članak u kome, reklo bi se, zagovarate da Srbiju i dalje treba držati na stubu srama, naslovom u stilu: Kartaginu treba razoriti! (Carthago delenda est).
Naknadno vidim da je tekst tog spornog članka „Srpska sramota" objavljen i na srpskom.
Ja izbegavam da pišem blogove na političke teme, ali ovom prilikom nisam mogao da na ovaj način ne protestujem - prvenstveno protiv naslova. Moglo je da se kaže sve što se htelo reći i na ispravniji način.
Zna se da su naslovi važni, odnosno da je forma kako nešto saopštavate svetu važnija od same sadržine. Siguran sam da mnogi koji vide naslov THE SHAME OF SERBIA neće ni čitati tekst, ali će videti da nastojanja iz nedavnih proteklih vremena - da je sve što dolazi iz Srbije sramotno, još nisu postala prošlost. Zato reagujem.
Ne bih voleo da popijem kafu sa Ms. Natašom Kandić. Ne bi mi prijala.