Umetnost je održala čovečanstvo.
Izdvajam nekoliko bitnih elemenata koji utiču izuzetno prijatno na mene i samim tim prave me srećnu: MoMA (muzeji), MET Opera i lista najomiljenijih pesama (eklektičan izbor).
*****
Ne znam šta bih radila da nemam pristup muzejima gde bih mogla da lutam satima. Čak i ne moram da stanem i gledam u ništa specijalno. Sama činjenica da se nalazim tu i svuda oko mene umetnost sa svih krajeva sveta, iz svih mogućih perioda, deluje kao magija na mene.
MoMA me je spasila. I još uvek me spašava. Tu je nedaleko
jedno umorno beogradsko popodne dolazi sa vetrom i promenom vremena od sunca ka oblacima.
Pre par godina kada je bilo price o tome da se postavi spomenik Sabanu Bajramovicu u Nisu desili su se protesti i negodovanja jer mu nije mesto na Trgu.
To se nekako resilo, Saban je ostao tu gde je i ulica je dobila ime Saban Bajramovic.
Danas su mi pisali Romi zasto cutim na ovu nepravdu koja se desava u Nisu, a za koju nisam ni znala,
(to je ono bebče iz prethodnog bloga)
- Aze ika Ajesada Meku (kaže čika Aleksandar Merkuri) a su kivi ovi eke (da su krivi ovi eksperti, bebče misli na eksperte koji su širili lažne vesti o nemoći ruske ekonomije i politike i time navukli Zapad na napad, što i nije bilo teško*), aji a da ito naci (ali ja kažem da su isto krivi i navijači, misli na ove što navijaju po društvenim mrežama za Ukrajinu a ne pada im na pamet da se i sami angažuju na primer na frontu, npr jedan Žižek koji se zalaže za intervenciju evropske vojske je kao bivši primeran vojnik JNA bolje obučen
U Noći muzeja 19. maja 2012. (subota), Etnografski muzej u Beogradu predstavlja izložbu "Pomeri se s mesta" autorke Olje Nikolić - Kie.
Izložba, performans, interakcija, "Pomeri se s mesta" koja će se, u okviru ove značajne kulturne manifestacije održati u Etnografskom muzeju u Beogradu, bavi se sujeverjem, odnosno praznoverjem i propituje načine na koji publika tretira provokacije i izazove sa kojima će biti suočena u okviru ovog događaja.
Beleženje Arhitekture u rudimentarnom, sažetom obliku, bez pisaljke već putem zašiljenog komada tvrdog kamena, započeo je Praotac po useljenju u svoje prvo pokriveno stanište. U pećinu. Nije tada još stigao do bilo koje azbuke, zato je bio skučen i veoma ograničen, sa minimalnim mogućnostima, u načinu ostavljanja pisanog traga o tadanjim arhitekturalnim događajima. Ipak tragova zapisa je bilo, bilo je crtanja ritualnih scena po zidu pećine što se smatra kao autentični prvi zapis o postojanju, o začetku civilizacije a ovde se sa obzirom na temu može reći da su zapisi i o arhitekturi.
.
Habet unum Victor in Singidunum