2010-04-11 22:07:39

ŠETNJA SA DINOSAURUSOM

Sestre Bogavac RSS / 11.04.2010. u 23:07

(kako je Cane Partibrejker pljunuo na Poezin Party)

Čuveni kritičar, teoretičar i nadasve pesnik Cane, poznatiji po prezimenu Partibrejkers, svratio je na prošli Poetski clubbing.

Inače, Poetski clubbing je novo gradsko dešavanje.
Odigrao se tek dva puta; treći je zakazan za 25. april.

Clubbing organizuje grupica ljudi, okupljena oko web fanzina Poezin, posvećenog angažovanoj poeziji i pop kulturi.
Poezin radi moj prijatelj Milan Mijatović- entuzijasta i pesnik, čija je nova zbirka izašla nedavno, u ediciji „Total underground", izdavačke kuće Liber. Ova edicija, promovisana je u Malom klubu Akademije, nakon čega je Milanu ponuđeno da osmisli i organizuje program u okviru kog bi, jednom mesečno, pesnici i pesnikinje s OFF scene, mogli da čitaju ili izvode svoje pesme. Po uzoru na Pesničenje, koje rade Škartovci u Rexu i koje je za godinu dana postalo najpopularnije gradsko zbivanje; ali - kamernije, prljavije i intimnije... 

Manje nalik na reviju poezije, a više nalik na žurku. Milan je na Poetski clubbing, pozvao nekolicinu značajnih i talentovanih mladih pesnika/pesnica, ostavljajući mogućnost da se svako ko to želi, prijavi za učešće. Putem sajta, ili na licu mesta, pod uslovom da nekog iz publike časti pićem. Stvar je jasna.

 
2010-01-12 20:39:27

What it feels like for a girl

Vlasta92 RSS / 12.01.2010. u 21:39

vlasta.jpg

M.


Moja sestra je odrasla na panku, ja sam odrasla na narodnjacima. Moja sestra je volela školu, ja sam volela da igram fudbal i rukomet. Još uvek imam taj muški ponos u sebi. Ne volim što moram da saginjem glavu pred ljudima koji to ne zaslužuju.
Kada sam završila srednju školu, počela sam da konobarišem. Bile su devedesete, a ja sam dobro zarađivala od bakšiša. Kafići su bili puni izbeglica, bilo je mnogo novca po lokalima.
Sa dvadeset

 
2010-03-14 23:17:13

SELO GORI, POČNITE SA GAŠENJEM

Bojana Maljević RSS / 15.03.2010. u 00:17
Danima odlažem pisanje novog teksta. Odlažem, jer mi se prevrće želudac kad počnem da ga pišem. Ne ide mi. Loše mi je, fizički loše. Muka živa, a na temu reforme pravosuđa u Srbiji. Zapravo, da budem preciznija - na temu "nezavisnog sudstva". Lepo stavim pred sebe svu dokumentaciju i krenem sa "Poštovani gospodine Homen.... ", napišem par rečenica... počne muka i stanem. Pa onda promenim adresu: "Poštovana gospođo ministarka".... Ne biva mi bolje, pa vičem: "Lavor, deco, lavor!". Znam da bi trebalo, znam i da ovaj blog neće biti jedino mesto
 
2010-03-31 16:32:10

Volter, Barton & Marina

njanja_de.manccini RSS / 31.03.2010. u 17:32

Mnogo volim NY. Nemam reči da opišem ni zašto, ni kako, ali mnogo ga volim. Kad god odem tamo osećam se ko da se vraćam kući, valjda zato što kad sam došla prvi put u SAD došla sam upravo tu. Kad god se tamo vratim meni se zavrti u glavi od mogućnosti koje ovaj grad pruža. Ovaj prethodni vikend, za par dana, sam uspela da vidim samo delić šarenila koje ovaj grad nudi.

Da krenem nekim redom. Odem ja u New York Public Library da vidim ono što mene zanima. Pitam onog iz obezbeđenja koji nam zaviruje u torbe a gde je Volter, a on mangup kaže meni, konačno si stigla, eno

 
2010-06-14 02:31:06

LIČNI IZBORI

Bojana Maljević RSS / 14.06.2010. u 03:31

Svako je, nekako na kraju, skup svojih izbora. Svi ih pravimo, ali se i pravimo da se uz njih uvek može živeti. Jer, postoje neke odluke i izbori sa kojima se ne može živeti. Gledala sam u petak uveče "Sophie's Choice". Plakala ko kiša. Kakav strahovit izbor, kakva nemoguća životna situacija! Birati koje od tvoje dvoje dece treba da preživi (uh, i kakva Meril Strip!)... Sofija je zaista umrla onog dana kada je bila dovedena u situaciju da napravi takav izbor. Živela je još godinama, ali pokazalo se da je život izgubio svoj osnovni smisao onog trena kada ju je doveo pred tako strašnu odluku. Jer je u želji da spase makar jednu od svoje dve najdraže stvari, na kraju sve izgubila. Sebe je izgubila. Ta ju je odluka zauvek držala kao taoca. 

Nakon tog filma, teško mi je palo da igram večeras "Švabicu", poslednju u ovoj sezoni. Jer to jeste priča o izboru i ljubavi. I naravno, politici. Igrali smo već mnogo puta, publika voli a mi uživamo. Izbor mog lika (Klara) svodi se na to da ne sme razočarati oca odlaskom za jednog običnog Rusa ("Ja sam svetska žena. Šta bi otac rekao? Školovao me da završim u nekom ruskom blatu!?") A volela ga je, ludo. Ali na stranu izbor mog lika. Večeras

 
2009-11-04 17:54:39

Ko je ona ?

Biljana 77 RSS / 04.11.2009. u 18:54

Srpska srednjovekovna istorija prilično je škrta sa podacima kada su u pitanju žene koje su je delimično oblikovale. Narodno, usmeno predanje je još škrtije i prilično neobjektivno.  U usmenoj tradiciji veoma je bilo živo,  (i lepo) sećanje na Oliveru, Lazarevu ćerku, udatu za Bajazita. Njena žrtva bila je za to vreme sasvim uobičajena i manje-više nije čak ni imala drugog izbora. Njena sudbina bila je na koncu nesrećna jer je i pored velikog uticaja koji je imala na odnose Imperije i Srbije, poštovanja u okruženju i nesumnjivo raskoši, podelila tešku sudbinu svog muža. No, ovo nije priča o Oliveri. Nije priča ni o Irini Kantakuzin, ženi Đurđa Brankovića, koju je predanje ovekovečilo u slici Proklete Jerine zarad čijeg hira se gradi velelepna tvrđava.

Ovo je priča o Mari Branković. Ko je Mara? Zašto je Marina sudbina zanimljiva? I još zanimljivije zašto je Marina sudbina zaboravljena i skrajnuta? Zašto o njoj ima više podataka na stranim jezicima, nego na našem? Da li se iko od vas seća da ju je ikad pomenuo neki profesor istorije, ma kad da ste je učili?

 
2011-06-30 13:08:18

...lepo i tako strašno lepo - biti sam

nikolic777 RSS / 30.06.2011. u 14:08


03slde8.jpgJa mogu da živim taj svoj malograđanski život samo okružena ljudima koji shvataju moju prirodu i mislim da je to nešto najlepše što postoji. Ubila bih se kada bih se komotno osećala u ovom svetu. Da pripadam svemu ovome jednostavno bih sebe prezrela na svaki način.“


Sa Biljanom Srbljanović nakon poslednjeg izvođenja komada „Nije smrt biciklo da ti ga ukradu“ u ovoj sezoni – o generacijama i svemu što među njima traje

Milan

 
2009-10-03 01:10:47

Albahari - umetnost nežnosti

antonacci RSS / 03.10.2009. u 02:10

1238d.jpg

 

          Dok sedi pred publikom u pristojno popunjenoj sali, Albahari stavlja obe ruke između prekrštenih nogu; zamišljam da je to njegov način da ne pokaže nervozu, možda čak i strah, on uvek deluje poplašeno, nesigurno i to je deo njegovog neodoljivog (književnog) šarma. Posmatram ga pažljivo dok priča o svojoj novoj zbirci priča i gotovo i ne obraćam pažnju na njegove reči, važnije je da David Albahari stoji na tri metra od mene

 

4208861050_8b892391fa.jpg

Slučajno znam. Imao sam poslednjih godina nekoliko vrlo teških operacija, po sedam sati, po tri sata i morao sam da budem uspavan. Poslednja rečenica koju sam jednom prilikom izgovorio doktorki koja me je uspavljivala bila je: „Gospođo doktor, jeste li naručili buđenje?“(smeh) I ona ti kaže diši, diši, diši i ti dišeš i uđeš u nešto crno, iza čega nema ničeg. Crno. Ništa. Ne postojiš. To je smrt. Nekoliko puta sam doživeo osećanje smrti, baš prave smrti. Tako smrt izgleda, tako mora da izgleda. Jedino je jebeno da se ne mučiš pre nje, ali to ne ulazi u ovu priču. Oni koji veruju u reinkarnaciju pitaju me šta bih voleo da budem u sledećem životu, a ja im odgovaram „ponedeljak“. Volim ponedeljak, stvarno. Tada počinje sve. Možda neko kupi sliku, možda neko plati tekst… (smeh). 

 
2011-12-01 21:25:59

MIRELA

mikele9 RSS / 01.12.2011. u 22:25

autorija.jpg 

A jel' mogu ja onako epski...od Markovih konaka? Naravno da mogu...i hoću!

Sedimo Margita, Mirela i ja prekjuče u Stepenicama, pijemo kafu, zalazeće sunce nas obasjava i pozlaćuje Savu, Ratno ostrvo i deo Dunava koji vidimo. Mirela izvadila knjigu koju je s kolegom (Aleksandar Levi) prevela (Praško groblje od Umberta Eka) i taman počela da mi piše posvetu kad joj zazvoni mobilni. Sluša, sluša, osmehuje se a onda se ljubazno zahvali. Okrenu se prema nama i: Mi dobili Đurića.

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana