Cestitamo novom drzavnom upravnom organu Niskog aerodroma i zelimo im puno poslovnih uspeha!
Samo veselo!!!
Likovi: Svetlokosi, Tamnokosi ( njih dvojica u zbiru jedva dobacuju do dve i po godine i fonda od desetak razumljivih reči ), Mama Svetlokosog ( u nastavku Mama ), Tata Svetlokosog ( u nastavku Tata ), Domaća Baka, Domaći Deda, Gostujuća Baka, Gostujući Deda, Bleki ( mala kuca veličine dobro uhranjenog teleta ), dva ( još uvek ) bezimena Mačeta
Vredelo je ćutati 3 godine.
Proučavati Los Anđeles.
Slušati Henri Rolinsa, Rasel Brenda i Džordana Pitersona.
Gledati Kanela i Golovkina, Khabiba, Rouz Namajunas.
Živeti noću uz sjajnu ekipu ljudi.
I završiti knjigu.
dan 1
/ 09.50. am /
Razglednica u sandučetu.
Sa Dominikane. Lepa
Legao sam. Pred očima su mi se našli svi vidici Mont Ventua, svi zalasci sunca u Panoniji koje smo upili zajedno, mesec, zvezde i ostrva mrtvih na Egejskom moru koje prelaze u noć, koja prelazi u nebo, koje prelazi u crno. Sposobnost oka da fokusira i detektuje vidljive slike i objekte pomoću foto-receptora na retini i da ih generiše u nervni impuls koji će biti memorisan, a kasnije interpretiran na osnovu ranije spoznatih informacija je zadivljujuća.
Tako složen mehanizam za jedno tako prosto viđenje. Samo tvoje lice ne mogu ponovo da vidim.
Evo, penjem se Judejom, u našu večnu i neotuđivu Prestonicu, staru Jeru. Idem na šljaku, klasika krug, gora Sion, prijem u Patrijaršiji, Maslinska gora, Getsimanski vrt i šakape do Golgote i Groba Gospodnjeg.
provalio sam jednu foru sa autoritarijancima, raznih fela i vrsta - naime, oni nastupaju prema vama sa neke visine, viču po običaju - iz nekog razloga, meni nejasnog, imaju običaj da arlauču na vas. pa onda, pežorativne reči koje vas umanjuju kao ličnost: vi ste male fukse, bitange, profuknjače... šta god, samo da vas umanji a sebe uvisi i učini se prividno nadmoćnim nad vama po pravilu udaranjem u srž vašeg kvaliteta kao bića, inteligencije ili ličnosti.
Posveceno mojoj sestri koja zivi daleko
Kako je nastala pustinjska ruza, kamen?
Davno jednom postojao je beduin bez pravca i cilja.Na dugim putovanjima kroz nepregledna prostranstva Sahare odjednom je zapazio cvet neizmerne lepote kako raste na obodu pustinje.Zastao je da se divi bojama koje do tad nije video i glasno govorio cvetu o njegovoj posebnosti.Reci su bile kao kapi kise tako retke u tim predelima. Cvet je vrlo brzo poceo da izbacuje jos pupoljaka i da biva sve lepsi. Beduin se stalno vracao sa svojih putovanja i dolazio sa jos lepsim recima za cvert.Gde god da je
To je to.
Savršen trenutak za pisanje.
Tišina.
Popio sam kafu. Proverio poštu. Uključio grejanje. Potom, isključio grejanje. Više se ni radijatori ne čuju. Ništa se više ne čuje. Kotao je zaćutao. Čak i moja stolica na točkiće. Umirio sam se. Mogu samo da čujem sopstveni dah, i to onako prigušen, do krajnosti, kao da ću umreti. Neću. Barem ne još.
Napolju je, vidim, napadao sneg. Gledam u svoju desnu stranu, kroz prozor. Ne veje. Vejao je čitavu noć. Ostavio je jasne