Kultura| Ljubav| Moj grad| Umetnost| Život

Sneg

FINAL ROUND ART RSS / 27.02.2018. u 17:52

To je to.

Savršen trenutak za pisanje.

Tišina.

Popio sam kafu. Proverio poštu. Uključio grejanje. Potom, isključio grejanje. Više se ni radijatori ne čuju. Ništa se više ne čuje. Kotao je zaćutao. Čak i moja stolica na točkiće. Umirio sam se. Mogu samo da čujem sopstveni dah, i to onako prigušen, do krajnosti, kao da ću umreti. Neću. Barem ne još.  

Napolju je, vidim, napadao sneg. Gledam u svoju desnu stranu, kroz prozor.  Ne veje. Vejao je čitavu noć. Ostavio je jasne tragove po mom skromnom dvorištu. Nekoliko centimetara. Nije izostavio ni uzanu ulicu. Jutros sam video kada sam pio kafu, sedeći pored pozora i toplog radijatora. Na ulici je bilo tragova cipela. Poluzavejanih tragova. Neko je jutros davno prošao. Moram da očistim sneg, razmišljam dok lupkam po tastaturi nasumice, bez gledanja. Kasnije. Blješti sunce. Minus je. Minus 6, video sam jutros na telefonu. Verovatno je sad za nijansu toplije.  U sobi je toplo, prijatno. Moja soba drži toplotu dosta dugo. Nakon tri sata kako sam isključio kotao, u sobi je i dalje toplo. Dobro, ne baš toliko dugo.

Odvojio sam se od stola na kojem se nalaze laptop, štampač, drveni podmetači za čaše, gomila knjiga koje bi trebalo da vratim u biblioteku, osim jednog izuzetka koji sam dobio od devojke na čitanje i stigao do polovine,  plastična čaša plave boje sa dve žute linije po sredini, u koju je zabodena gomila hemijskih olovaka, mahom neispravnih. Nikada mi neće biti jasno zašto čuvamo te stare hemijske, po kojima se već uveliko nastanila prašina? Zašto sve što je staro i dotrajalo čuvamo kao da će nam biti od koristi? Verovatno zato što nas nešto (odvratne li, nedorečene i nejasne reči) vezuje za nju, da li događaj ili draga osoba koja nam ju je poklonila, nekada. Koliko se sećam tu čašu je brat dobio kao rođendanski poklon od jednog školskog druga. Pružio sam letimičan pogled na sto, kao da ću se zauvek odvojiti od njega, kao da putujem negde da se više ne vratim, a zapravo sam, na svojoj stolici na točkiće, skliznuo samo metar, metar i po od stola, kako bih došao do prozora.

Tragovi cipela, od jutros,  potpuno su nestali. Sunce i dalje baca svoje svetlo na ograde kuća sa krovovima od belog talasastog crepa, i na ulicu.

Okrenuo sam pogled ulevo, i opazio četiri kvadratića papira nalepljenih na levu stranu mog ormana, koja sam davno zalepio, pre desetak godina, a na kojima i dalje, jarkocrnom bojom stoji ispisana pesma Čarlsa Bukovskog:

 

ZASTOJ

 

nije bio dobar dan.

neki krezavi maler zaseo je

u moj deo sveta

i sad sedim za ovom mašinom

noćas

u nadi za malo sreće i malo

svetlosti,

ali odbijaju da gore

stvari odbijaju da gore.

 

Vagner na radiju je

veličanstven

ali šta god da je rođeno u meni

danas,

ugušeno je,

odbačeno

ne tražim

saosećanje

tokom ovog

Sumraka Bogova

samo govorim sebi

a ovo je medijum preko koga

govorim.

 

ipak, ako neko pročita

a tvoj su dan i

tvoja noć

bili slični mojim

onda smo se

negde dodirnuli,

čudni brate

ili sestro,

i oboje shvatamo da smrt

nije

tragedija.

 

sami ste i ja sam

sam

i dobro je

da nismo

zajedno

poredeći naše jadne tuge.

 

pustite me samo da sedim pred ovom

umornom mašinom

čudni prijatelji,

i napišem ovaj poslednji

glupi

stih:

hvala što ste čitali

dovde.   

 

 

Davno beše. Dobra pesma, pomislih. Neki ljudi nikada ne umiru. Ne kažem da sam ekspert u proceni kvaliteta pisaca i pesnika, isključivo, kao i Bukovski govorim isključivo iz svog ugla, a ovo je, kako on reče, medijum preko koga govorim. Neke ljude čitamo i po stotinu puta. Da li će moje radove neko čitati po stotinu puta? Uvek se isto pitam. I uvek isto ne pronalazim odgovor, jer, zapravo, i ne želim da ga pronađem. Ja samo pišem, ne znam zašto, bez određenog vremenskog intervala koji provodim u tome, bez određene tematike, i tako mi odgovara. Naučio sam vremenom da jedina osoba kojoj bi trebalo da ugađam jesam ja. Dobro, i još poneko. Ali ne želim da govorim ko. Svako, ko ovo pročita, može da pretpostavi na koga aludiram. Uvek su tu otac, majka, braća, sestre, prijatelji na prste jedne ruke, devojka, dečko. Pogubio sam se. Hoću da pišem.

Dodirnuo sam rukom orman, prišavši mu kao da je neko strano telo koje sam pronašao na ulici, ili pas koji leži u travi ili snegu, a za kojeg nismo sigurni da li je uopšte živ. Osetio sam hladnoću pod šakom. Kroz celo telo mi je u tom trenutku proletela jeza, mogao sam čak da je osetim i na stopalima, inače deo mog tela koji je uvek topao i gde je, takoreći, jezi i hladnoći oduvek bio zabranjen pristup. Osetio sam potpunu mirnoću.

Vratio sam pogled na ulicu.

Ugledao čoveka kako prolazi, teškim koracima, pored moje kapije, držeći nezgrapno dete za ruku. Uvučeni u svoje debele zimske jakne, glava skrivenih u kape, obmotani šalom, tako da onaj ko im ide u susret, može videti samo njihove oči, bauljaju polako, raspršući sneg pred sobom svojim čizmama. Posmatram ih nekoliko sekundi, kada čovek odjednom uzima dečaka, podiže ga i snažno baca uvis, potom ga dočekuje u naručje, nakon čega se čuje dečakov kikot, za mene prigušen, ali napolju sigurno bučan i razdražujuće prijatan. Dečak je srećan.

Skliznuo sam svoj stolicom na točkiće nazad do stola i laptopa, i štampača, i podmetača, i knjiga, pre toga proverio da li su radijatori još uvek topli. Potvrdno sam klimnuo glavom.

To je to.

Savršen trenutak za pisanje.  


 

Sava Šotić, jedan od osnivača bloga FINAL ROUND ART




Komentari (26)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

49 41 49 41 18:48 27.02.2018

Zima?

pa neka je:
https://youtu.be/L3LdCMnxaoI

Bilo nekada, pa se propoveda; hvala lepo za nju.
FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 19:04 27.02.2018

Re: Zima?

:) hvala na numeri haha
4krofnica 4krofnica 19:28 27.02.2018

sneg


- sneg obeznanjuje moje kuče koje je sinoć izletelo napolje i tako je jurcala neko vreme po nanosima. Posle nekog vremena sam bila u dilemi: ili se jako raduje ili psuje na kučećem jer ne može da provali gde je trava ne bi li piškila. (stisla se konačno uz neko drvo, radosna).

- juče sam videla momka koji na ruci ima istetovirano drvo, onako na istom mestu gde kopti imaju krst.. na delu između palca i kažiprsta. Bilo je to prelepo drvo sa bujnom krošnjom i velikim busenom korenja koji vise. Užasno me zanima priča zašto je baš to izabrao ali nisam pitala.

- sinoć su mi se ruke toliko smrzle da sam ih uvila kući u topli peškir i plakala neko vreme od bola. Uveče sam zaboravila na to dok sam sa decom kovala plan da odemo na Maltu.

- mala deca se po snegu (a i inače:) drže metodom čeličnog zahvata prstima. Palac i domali se obaviju oko zgloba dok ne čuješ škljoc - dodir jagodica tih prstiju koji se sastave i onda si siguran da neće iskliznuti. Ostali prsti mogu nežno da obuhvate i greju ostatak šake.

- uključi to grejanje, smrznućeš se i.. napiši konačno nešto!
(oh, wait)





FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 00:16 28.02.2018

Re: sneg

sjajan komentar, 4krofnice :)
Uspeo sam da napisem nesto...nije bogzna sta ali dobro :) grejanje radi, svakako :) :)
hvala.
hermine hermine 13:06 28.02.2018

Re: sneg

Uveče sam zaboravila na to dok sam sa decom kovala plan da odemo na Maltu.


:))


c_h.arlie c_h.arlie 19:44 27.02.2018

M'da !

Komšijin labrador se baš obradovao snegu.
FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 00:17 28.02.2018

Re: M'da !

svi smo :)
alselone alselone 23:35 27.02.2018

...

FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 00:15 28.02.2018

Re: ...

hahaha
stefan.hauzer stefan.hauzer 00:19 28.02.2018

*

Savršen trenutak za pisanje.


Savršen trenutak za kraj priče


FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 00:20 28.02.2018

Re: *

je l' to neka prozivKA, Stef? :)
haha
stefan.hauzer stefan.hauzer 00:32 28.02.2018

Re: *

Nikad!
Samo sam primetio da je početak pisanja, istovremeno i kraj priče. Što mi je zanimljiva činjenica sama po sebi:)





stefan.hauzer stefan.hauzer 00:37 28.02.2018

Edit komentar:


i da kažem da je zima ili za zimski san ili Majami!



FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 09:34 28.02.2018

Re: *

imao si srece :)
salim se :)
hvalaaa
docsumann docsumann 09:50 28.02.2018

Re: *


king fu

stefan.hauzer stefan.hauzer 13:14 28.02.2018

Re: *

ja sam crni samuraj!



kick68 kick68 05:13 28.02.2018

.



Nemate vi pojma sta je zima ...
docsumann docsumann 07:10 28.02.2018

Re: .

Nemate vi pojma sta je zima ...


radujem se tom neznanju
FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 09:35 28.02.2018

Re: .

brutalno!
Hvala na komentaru!
FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 09:15 01.03.2018

Re: .

auuu :)
docsumann docsumann 09:54 28.02.2018

pao i ovdje...


Черевићан Черевићан 14:39 28.02.2018

ала би се, матор, грудво

u sobi je i dalje toplo

веселе се пахуљице снежне
гле по крову ено им и шаара,
лежај,пиће, женска напаљена
прилика је да се, ето, кара,

рецимо
FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 22:40 28.02.2018

Re: ала би се, матор, грудво

svaka cast vala :)
Ivana Knežević Ivana Knežević 20:00 03.03.2018

Olovke

O starim hemijskim olovkama:
Uvek kad naidjem na jednu obradujem se jer ocekujem da jos uvek pise. To je tako pozitivan znak, iako u simbolizam ne ulazim dublje.

Ako ne pise, razocaram se, i u sebe i u olovku, ali svaki put.
Zatim se setim zasto ne bacam hemijske kad se potrose - ne znam gde. To je bilo tako i pre ovog modernog recikliranja, deranziranja i opsteg guilt-tripovanja oko toga koliko trujemo planetu.
Ipak je to jedna velika invencija koju ne treba tek baciti.

Pozdrav, lep tekst.
FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 10:40 04.03.2018

Re: Olovke

isti slucaj i sa mnom :)
hvala na komentaru i komplimentu! Pozdrav

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana