Ideja da napišem ovaj blog nastala je nakon čitanja teksta izlaganja prof.Todora Kuljića na međunarodnom okruglom stolu „Preispitivanje prošlosti i istorijski revizionizam“, u Beogradu 12.i 13.oktobra ove godine.
Daleko od toga da je Jugoslavija pogotovo SFRJ bila idealno ali je bila najmanje loše rešenje u nacionalnom, kulturnom, prosvetnom, naučnom, ekonomskom, političkom, bezbednosnom, međunarodnom i svakom drugom, a pokazaće se i u pogledu demokratije i demokratskih insitucija, naročito efikasnosti njihovog funkcionisanja kada je u pitanju zaštita ličnih sloboda i prava građana, sprečavanju kriminala i korupcije, mafijašenja, nasilja i siledžijstva. Onda dođe vreme, sve se preokrene, pametni biše ućutkani i zaćutaše, budale progovoriše a neki se obogatiše. Ali posle svih parade i nacionalnih oduševljenjavaljda jednom mora doći vreme da se zapita u onom stilu A sada da vidimo šta smo ono imali i ko će da plati troškove zabave.
Konkretnije, gde su naši novci i mislim da je to suštinsko pitanje svake ozbiljne borbe protiv kriminala i korupcije
Uporedni pregled duga prema MMF-u u miljardama U$ dolara
Republike
| 1988.god. | 2010.god. | Razlika | Povećanje duga u % |
Crna Gora | 0,416 | 4,6 | + 4,184 | +1.105,8% |
Makedonija | 0,890 | 6,7 | + 6,01 | + 752,8% |
BiH | 2,1 | 16 | + 13,9 | + 761,9% |
Srbija | 5,5 | 38 | + 32,5 | + 690,9% |
Slovenija | 2,6 | 56 | + 53,4 | +2.153,8% |
Hrvatska | 4,6 | 69 | + 64,4 | + 1.500% |
Ujedinjena /Raspadnuta Jugoslavija
|
16,1 |
190,3 |
+174,2 |
+1.182% |
Nije ovo žal za SFRJ, socijalizmom, komunističkom partijom, sletovima i Titu već mi je žao nas danas , gde smo bili a gde dođosmo,
pa da li je moguće da jednom pogledamo samo stvarne uzroke jer ćemo samo tako lakše otkloniti teške posledice pa i po cenu da neki koji su bili nosioci propasti sada propadnu.
U prošlu sredu su poslanici glasali da advokati, stečajni upravnici, lekari i dalje mogu da porez plaćaju paušalno. Sa druge strane, govorimo o zamrzavanju penzija. Ovo je nemoralno. Licemerno. Ukratko sramotno.
"Даница Поповић
Бајка о новом амбијенту
Политичке партије овде постоје док су на власти, док се хране новцем из јавних предузећа и док су у стању да запошљавају своје чланство и симпатизере
Да је сада лето 2011. године, ево шта бисмо читали у новинама: „Заменик председника СНС Александар Вучић каже да је најава департизације још један начин да власт превари народ. Он каже да ће СНС, када дође на власт, свакако деполитизовати јавна предузећа и посао препустити стручњацима.”
И онда дође лето 2012.године, када тај исти СНС одмах по устоличењу поставља своју партијску другарицу за гувернера Народне банке Србије, у РТБ Колубара за директора ставља власника печењаре „Фантазија”, а остала припадајућа места полако дели „докторима магистарских наука”, „пи-ар менаџерима факултета” и осталим стручњацима, од чијих биографија ништа смешније одавно није виђено.
Mnogi ljudi vide marketing kao reklamiranje i prodaju roba i usluga. Ali pravi marketing ne uključuje veštinu prodaje onoga što proizvodite u toj meri u kojoj uključuje znanje šta treba da proizvodite. Vaša organizacija osvaja odlučujuću poziciju u svom domenu i na marketu kada shvati potrebe kupaca i nađe odgovarajuća rešenja da zadovolji te potrebe. Ako su ova rešenje slaba i nemaju vrednosti za kupca onda nikakva reklama i prodaja to ne može da nadomesti.
Недавно је у хотелу „Клуб А", на Копаонику, човек пио јутарњу кафу и разговарао мобилним телефоном.
„Ћао, нашао сам ти посао у ЕПС-у", говорио је. „Радићеш у протоколу код генералног директора. Плата је 50.000, није велика. Али кад једном тамо уђеш остаћеш заувек. Интервјуисаће те генерални наредне недеље, у четвртак."
Е, последица оваквих и сличних разговора је да је српска држава највећи послодавац не само у региону већ богами и у Европи.
Погледао сам податке и ево шта сам нашао.
Milan Nikolić
Ekonomska, kulturna, medijska, rečju - životna groznica polako prelazi u prazničnu - novogodišnju. Možda bi se to moglo posmatrati kao svojevrsni klimaks (vrhunska tačka gradacije) ili čak zenit godine od koje se, za nekoliko dana, opraštamo. A, opet, možda je samo reč o mojoj podsvesti, kako, literarno uvek nadahnut i "ostvaren", reče ministar
Politička scena Srbije je dobro prodrmana, javnost je donekle samouverenija, a potresi u okviru glavnog krivca i najvećeg gubitnika - Demokratske stranke sve su intenzivniji. O tome svedoči i predlog formiranja PLAVE frakcije ove stranke:
"Ja sam Monika, rodjena sam u Nemačkoj i došla sam u Ameriku 1992. pošto sam se udala za Amerikanca. Sad imamo tri dečaka koji su 20, 18 i 16 godina stari. Moj muž je imao nervni slom 1998. i od tada nije sposoban za rad. Ja sam ta koja donosi hleb u kuću što je ponekad zaista teško, posebno kad imate troje dece".
Monika je žonglirala sa nekoliko kreditnih kartica i ukupnim zaduženjem od nekih 20-tak hiljada dolara duga. A onda je saznala da joj se dvojica od trojice sinova drogiraju. Usledilo je lečenje I prebacivanje dečaka
Sukob ribolovaca i kormorana sve češće nalazi svoj put do medija, koji o tome listom izveštavaju iz ugla samo jedne strane, ribolovačke, smatrajući, valjda, opravdanjem što ptice ne govore, pa se, otuda, i ne pitaju. U nastavku prenosim poslednji u nizu takvih tekstova (eh, da je poslednji...), izašao u Zovu br. 638 od 02.01.2009:
NAJEZDA KOROMORANA PRETI RIBLJEM FONDU DRINSKOG JEZERA: