Frank: "Recently, I was honored to be selected as a judge at a chili cook-off. The original person called in sick at the last moment and I happened to be standing there at the judge's table
Autor: Rodoljub Šabić
„Zdravstveni kartoni hiljada građana u praznom bazenu, crkveni spisi na prašnjavim tavanima, dokumentacija u poplavljenim magacinima i memljivim podrumima, geološka građa u kontejnerima - slika je brige o dokumentima u Srbiji."
U jučerašnjim dnevnim novinama u tekstu „Vredni spisi silaze sa tavana" gore navedena depresivna slika propraćena je vešću da će se Zakon o arhivskoj građi „koji bi trebalo konačno da uredi ovu oblast, naći će se pred narodnim poslanicima narednog mesea." i ocenom - „ako bude donet, stotine kilometara arhivske građe biće sigurnije, a pravu negu dobiće i elektronski podaci." Ima u tekstu i izjava predlagača ovog zakona, narodnog poslanika Predraga Markovića - „zakon će biti garancija za čuvanje pamćenja i istorije našeg naroda... prvi put su jasno definisane obaveze države, ali i način postupanja sa dokumentima...
Po povratku sa godišnjeg Samita Partnerstva za otvorenu Vladu održanog u Londonu krajem oktobra i uoči međunarodne konferencije koja će biti održana 5. decembra u Narodnoj Skupštini Srbije gost na blogu Britanske ambasade u Beogradu je Vukosava Crnjanski Šabović, direktorka Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA).
Pre nekoliko godina, sa jedne konferencije u Sarajevu zapamtila sam slogan sakriven među mnogim pompeznijim.
Pogledajte pricu o Zoranu Milanovicu, velikom borcu.
Autor: Rodoljub Šabić
Pre nekih mesec i po dana, valjda zato što se dogodio praktično istovremeno sa „zemljotresom" koji je izazvan odavanjem „službene tajne", u slučaju M.Kovačevića, pažnjI javnosti je gotovo potpuno promakao jedan događaj, za koji mislim da ju je sigurno zasluživao.
Pozvala me ministarska pravde i obavestila me, da je na adrese velikog broja štampanih i elektronskih medija neko nepoznato lice dostavilo više desetina „ličnih listova" sudija i sudijskih saradnika Trgovinskog suda u Beogradu. Zamolila me da povodom toga preduzmem sve što mogu.
Tog sam proleća mislio po prvi put na more u Egipat. I kao što moja kuma ume da kaže - „vi ptičari ste kao Masoni, gde god da idete, imate kontakte“; pošaljem ja tako mail nedavno preminuloj Mindi Baha el Din da se raspitam za neku mogućnost ptičarenja na tankom budžetu, koji nije dozvoljavao usluge vodiča.