Istorija poltronstva u Srbiji ima dugu tradiciju. Samoupravni sistem je bio idealan za usavršavanje poltrona i od tada uvlakačke sposobnosti imaju veću vrednost od znanja i snalaženja u raznim oblastima. Devedesetih godina razvoj poltronstva dobija novu dimenziju. Ostaju upamćeni jedan Milorad i Spomenka, kao najuočljiviji predstavnici ovakvog načina života. Bilo je i uspešnijih, koji su izbegavali kamere, ali su zahvaljujući ovoj veštini ostvarili uspešne karijere i zaradili veće svote novca.
Promena sistema nije omela najuspešnije poltrone u daljem usavršavanju. Pored
Gledajući i slušajaući naše današnje političare, već dugo se pitam zašto su postali to što jesu?
To pitanje me naročito intezivno muči u predizbornim kampanjama.
Intenzitet moje muke srazmerno je proporcionalan broju bilborda, plaćenih termina na TV-u, predizbornih mitinga i konvencija, fotogtafija i izveštaja u štampi, različitih sučeljavanja i duela na svim televizijskim kanalima, a o dnevnicima, događajima dana, kažiprstima i vestima da i ne govorim.
Kad izbori prođu moje teško pitanje poprimi latentni oblik, učauri se negde u podsvesti, ćuti
Moja majka je ponajviše zalužna što je ideja normalnosti za mene od najranijeg detinjstva bila u potpunosti obesmišljena. Ona to nije uradila namerno, verujem da nije razmišljala o tome što je govorila, ali je suviša često koristila tu reč - normalno i meni je to bilo dovoljno da shvatim da ona ima toliko široko značenje, da ga uopšte i nema, tj. da je neupotrebljiva. „Da li je normalno da ne namestiš krevet?" (Ni
-
Napomena:
Poslednja dva (2) ( slovima i brojem) nisam bio u mogućnosti da se ulogujem na blog, i pored bezbroj pokušaja.
Setih se nekako odličnog filma "The Last Days of Frankie the Fly", kad Dennis Hooper žuri da uplati tiket na kladionici , pukne guma na automobilu a on stane , pogleda u nebo i kaže otprilike " Da li mi na ovaj način stavljaš do znanja da ćemo se uskoro upoznati?"ili u prevodu "da sam ugasio"?Neko mi oborio blog?
Moguće da grešim. Ko zna! Slučajnost, iako ja nisam sklon da verujem u slučajnosti
Kraj
Pescanik.net ce, najverovatniije vec od sutra biti ponovo dostupan. Menja se domacin domena ili kako se to vec kaze i sve te tehnicke komplikacije traju. Ipak, ovaj slucaj sa sinhronizovanim napadima otvorio je jednu mnogo vazniju temu, koja se vec godinu-dve vuce po partijski opredeljenim medijima. Ta podela na dve Srbije, koju su ustolicili oni koji se pretenciozno podrazumevaju Prvom, a ispred Druge, ranije je stajala na granici podrske LDP-u. Sada, kada LDP postaje razumna partija i ta koja pruza podrsku, stvar se morala jos vise suziti i granica dve Srbije se postavila na Pescaniku. Uz
Bilo je izvesno samo to da će umreti. Način na koji će umreti, međutim, mogao je sam da odabere - mogao je sedeti i gledati prelepu panoramu Njujorka sve dok se ne uguši od dima ili dok ne izgori. Ako bi to preživeo nekim čudom, mogao je dočekati da se zgrada sruši. On je odabrao da se baci kroz prozor sa visine od skoro pola kilometra. Zašto?
Ono što ovu fotografiju čini jezivom nije prizor
Šta sve ja moram da radim, zbog ovog Peščanika. Na primer, da sa velikom mukom pročitam novi plaćeni zadatak analitičara Antonića. On bi se, za pismene ljude, mogao sažeti u nekoliko jasnih rečenica – napadi na Peščanik su proizvod neorganizovanih pojedinaca, događaji sa kolima, ometanjem emisije i permanentnim padanjem sajta nisu u međusobnoj vezi, oni koji smatraju da ipak jesu su - jednostavno paranoični. Zapravo je zahtev slušalaca i saradnika Peščanika da Predsednik Srbije reaguje – nedemokratsko i nasilničko ponašanje, kojem se on, mlakonja, povinovao. Tako misli analitičar Politike i zaključuje: “Obaranje sajtova, kao rezultat tehničke greške ili akcije malicioznih pojedinaca, opšta je pojava u „sajber-prostoru”. Ovakva relativizacija može biti proizvod ili glupog ili zlonamernog čoveka. Umanjivanje uticaja Peščanika, čiji broj slušalaca premašuje tiraž Politike i čiji se ometani repetitori nalaze u vlasništvu RTS-a, može dakle samo neko pokvaren ili glup. U svakom slučaju, nervira. Što je, ovom tekstu, osim da autoru donese obavezni honorar nezanemarljive prirode i osnovna svrha.