Nije mi se pisalo o tome, ali vidim da je situacija takva, pa osecam da mi je duznost da napisem nesto, ukratko, o tome kako obicni gradjani uticu na formiranje zdravstvene politike zemlje, iako nemaju neophodno strucno znanje.
Pocicemo od pretpostavke da je zdravstvena zastita obavezna i da se sredstva za nju obezbedjuju izdvajanjem zaposlenih, a raspodela vrsi prema potrebama i kolicini sredstava kojom se raspoloze. Ostavicemo po stani nacin raspodele, o cemu cu rado diskutovati sa Vama u komentarima, ako nekog zanima.
Zdravstvena zastita je jedna gorucih tema u predizbornim
Postao sam ponosni vlasnik najnovijeg biometrijskog pasoša svoje najnovije (biometrijske?) države. Bilo je reči da je rok za izdavanje novih pasoša mesec dana. Na izradu svog pasoša sam čekao svega nedelju dana ali sam zato čekao čak 5 (slovima: pet) nedelja da dođem na red za predavanje dokumenata, uzimanje otisaka prstiju, fotografisanje i sve ostalo što prati tu rabotu (da se sve ovo ne dešava na brdovitom Balkanu,
Dok sam sedeo u jednom lokalnom pabu pre neko vece, jedan irski prijatelj mi je rekao da je citao jedan clanak o Beogradu. Nisam bio posebno zainteresovan da o tome pricam, posebno jer vec u nekoliko navrata nailazim na clanke tipa "Beograd- najludji grad za nocni zivot", a i iskreno gusi me polako ta tema; a jel hladno kod vas, da li ti nedostaje sneg, da li ti nedostaje leto, kako zive Srbi i slicno.
Kurtoazno upitah prijatelja, ubedjen da je neka laka tema, da li je pozitivan ili negativan tekst.
- Oh, very negative!, rekao mi je. Zaista, iznenadih se ja a ni sam ne znam
U septembru, oktobru i decembru prošle godine u Srbiji je definitivno uspostavljen nacionalni konsenzus o demokratskoj budućnosti naše zemlje. Oko te snažne vizije cela nacija se ujedinila, kao retko kada u istoriji.
Danas se ne primećuje previše od tog poleta i te energije. Naše društvo kao da je izgubilo zajednički cilj, kao da se opet podelilo na interese i diskusione grupe. Jedni prete štrajkom, drugi štrajkuju, treći teoretišu o razlozima za i protiv.
U čemu je stvar?
Sinan Četin, vrlo poznati turski reditelj, će se najverovatnije naći na optuženičkoj klupi zbog svog kratkog (5 min) filma Mutlu Ol! (Budi srećan!). Zahvaljujući ovde zabranjenom YouTube-u mogu sa vama podeliti ovaj dragulj, koji je učinio da se smejem i plačem u isto vreme.
Stize 278 milona funti vredna Vladina kampanja za borbu protiv Vas.
Cetrdeset sest posto muskaraca i 32% zena u UK spadaju u grupu sa prekomernom telesnom masom, a jos 17% muskaraca i 32% zena se ubraja u grupu gojaznih. Zato je to vazno? Gojaznost povecava rizk za nastanak:
Cunami gluposti koji je zapljusnuo planetu zemlju, a u vezi novoizabranog američkog predsednika je teško uporediv sa bilo čime. No, čini mi se da je to samo još jedan (definitivan) dokaz da smo do guše u orvelijanskom svetu, te je shodno tome newspeak postao lingua Franca globotomiranog sveta.
Danilo Kiš je stalno razmišljao o tome kako da pisac bude izbavljen od politike. Mučilo ga je to što kao srpski pisac uvek treba da se bavi politikom, što mu se nije sviđalo, iznosi detalje Ilma Rakuza iz svoje prepiske sa Kišom. Ilma je i sama pisac i prevodilac Kišovih dela na nemački jezik.
Ne misle svi pisci kao što je razmišljao Danilo Kiš. Mnogi, ne samo da ne žele da budu izbavljeni, već u politiku svojevoljno srljaju.
Odnos pisca i politike je višeslojan.
Politika je večna tema književnih dela. Neiscrpno vrelo. Pišući
Ovih dana se neki renomirani blogeri na ovom blogu (Vidi 'ARGUMENTAVANA NATO-FILIJA' od 23. oktobra) zdusno zagovarali potrebu da Srbija poradi na tome da udje sto pre u NATO. S tim u vezi, slobodan sam da ukazem na jedno autoritativno pisanje u SAD o problematici NATO:
Dzordz Fridman, direktor i prvi analiticar americke agencije „Stratfor" (Strategic Forecasting, Inc.), koja slovi za 'najvecu online nevladinu obavestajnu agenciju', 28. ovog meseca je objavio osvrt sa zanimljivim naslovom: "2008 GODINA I POVRATAK NACIJE-DRZAVE. U osvrtu se govori o impotentnosti