Bio jednom jedan covek.Setao je gradom,u starom izlizanom mantilu.Sesir na glavi kao sto su nekada srpski gospodicici nosili po Beogradu,onom Beogradu u kome se dami ljubila ruka a susedu davao blag naklon pri pozdravu.Nove generacije ne znaju za taj grad.Ipak,nije to bilo tako davno.Mozda vec u proslom veku.Sad je neki novi vek ima cifru vise pa mora da ne lici na onaj prosli.I tako je taj gospodin setao.U njegovoj pametnoj glavi vrzmala se lista namirnica koje mora nabaviti.Dzep prazan,svega nekoliko sitnih novcanica.Dva jaja,pola hleba,pasteta.Bice dovoljno.Treba izdrzati do kraja