Sve što imam da kažem je ..i nije neka zabava. Ali ima gde jeste. U to ime:
Beše jednom neki konkurs za blogovanje. Ajde da se javim, čisto da vidim šta je sad pa to. Čitao sam nešto, al evo da vidim dal ja to kao mogu. Provalim brzo da je "zvezda" portala neki pesnik iz Bosne koji se stalno vajkao kako ga niko ne razume, kako mu je žensko dušu zatrovalo i da mu je merak mrijeti, il tako nekako. No, svi su stali da ga pljuju i razvlače po kaljuži, kako je najgori pesnik i kako bi trebalo da ga je sramota što živi. A sve umetnici njegovog renomea. I tako se ja njemu kao javim i kazem pa dobro nije to sad nešto, sve očekujući da će i mene kamenjem, no
Beše mnogo hladno i kiša. Stigao sam tek vozom i pojurio do Kapije sa razglednice gde je obećala da će da me čeka. Bio sam već mokar do kostiju, kada spazih u uglu ulice crn i duuug auto. Žensku prikazu koja mi je mahnula odesčno da priđem. Onako mokar se zavalih, u nešto Veliko prazno. Uputila mi je pogled
Beše to neki Božić. Lars me pozva učtivo da dodjem na božićni kocert koji organizuje crkva u kojoj svira orgulje. NE nije bilo efektno ko odgovor. Bio je tvrdoglav i ja kažem ajde kad si već zapeo. Jedva nadjoh onu crkvu, u onom snegu se nije ni videla. Uđem unutra sednem, te koncert poče. Dok je svirao Cipolija pogreši
Kada se neka grupa praktično obesmisli do one nesigurne tačke gluposti, ona obavezno dodje u Beograd da nam pokaže koliko je to velika čast uugostiti propalu grupu, ovaj grad ima tu tradiciju i na diku i ponos svojih isfoliranih skorojevića je gaji, ko kondukterka svoju indetifikaciju u nedrima. Odlučio sam se da ne odem, pošto sam se već opekao na Laurie Anderson od pre dve godine, gde većina nije ni znala zašto je tu.Koliko vidim, kako sam stariji mudrosti mi ne manjka. Medli ove dve pesme zvuči blago receno ko poslednji nastup Bike Sike u svojoj omiljenoj kafani
"Cilj mi je pokrenem dijalog o temi koja se često izbegava i koja se u svetu savremene
Godine su prolazile, a ništa se po tom pitanju nije menjalo. Sve dok se u jesen 2004, nije pojavio debi roman Jona Ajvide Linkvista „ Pusti pravog da uđe". Sam pisac je skrenuo na ovo nepostajanje žanra u Skandinaviji