Beše to neki Božić. Lars me pozva učtivo da dodjem na božićni kocert koji organizuje crkva u kojoj svira orgulje. NE nije bilo efektno ko odgovor. Bio je tvrdoglav i ja kažem ajde kad si već zapeo. Jedva nadjoh onu crkvu, u onom snegu se nije ni videla. Uđem unutra sednem, te koncert poče. Dok je svirao Cipolija pogreši na istom mestu kao pre neki dan dok je vežbao za kocert, a njegova bivša žena Venecuelanka, drala naokolo da poveća alimentaciju zbog deteta. Nije pristao.Koncert se završi, i ja se išunjah van crkve da se prošetam malo, nisam imao živaca za druženje sa glegom i jabukama po parohijskom domu.
Prođe neko vreme te krenuh da tražim stanicu, beše već dockan. Na stanici me saletoše neke dve pijane babuskere sa pričom kako su Rusi zli, a Grci pilići. Ma da jeste, rekoh tražeći sve vreme očima bus, koji nikako da naiđe. U neko doba naleti Lars sa kolim sa sve sveštenicom ( ženski pop, nije popadija) . Oćeš da te povezemo. Uvalih se u kola bez odgovora. Upita me gde sam to bio svuda me je tražio. Gde me je tražio?. Pa tu po groblju oko crkve. Al si se pretrgo. Naravno dođe i pitanje- jel bio koncert sjajan- tj. jel sam bio super. Pogrešio si. Gleda me mrko. Jel jesam? Jesi. Par dana kasnije ponudio je povećanje alimentacije. Venecuelanka je odbila. Na istom mestu, samo nije ista greška.