Kako počne da se približava slava keva ( vatreni LDPovac-frakcija kako ex zet kaže) počne jadna da mi šalje signale što direktno što okolo da prestanem da pričam o politici kad dođu ostali gosti. Nema mi ni gledanja UN. Mada mi uopšte nije jasno zašto;) U stvari je ćale ( za promenu takođe vatreni LDPovac, takođe frakcija kako ex zet kaže) kriv za sve. Gde bi ja sama od sebe, jer kako im uđem u kuću on počne sa pitanjima tipa ko je tačno i zašto postavio Ljiljanu Smajlović za ambasadora u Kanadi il što ode DHSS iz poslaničkog kluba il što
Ubijen vlasnik hrvatskog Nacionala Srtasno. Mogu da mislim o Nacionalu HR sta god ali ovo je strasno. A samo pre nedelju dve ubijena je Ivana Hodak. Ukucajte organizovani kriminal na google, koliko samo hitova o Hrvatskoj odmah izleti. I sad se vidi kolko su post festum reakcije drzave jalova stvar. A sta su u stvari sistemska resenja? Hrvatska je, o ironije, dosta odmakla u odnosu na druge zemlje regiina u procesu evropskih integracija. I sta sad? Sloziti |
I na kraju treba se zapitati: dokle će demokratske partije proširivati granice demokratije, snižavajući kriterijume prema kojima se definiše demokratija? Da li se time ne ubija i sama mogućnost razvoja demokratije, koja nije prostor u kojem svako može da radi šta mu je volja, već kako su liberalni teoretičari na samom početku definisali demokratiju - kao poštovanje ljudskih individualnih prava i sloboda, kojima se ne ugrožavaju slobode drugih (a pre svega, pravo na život i ljudsko dostojanstvo).
Zagorka Golubovic, Danas, 4.8.2008.
Prenosim
Šta se ovim tačno postiže i po koju cenu?
August 1995. Vrućina paklena. Moj ex i ja trudna, pokupili iz kuće ono malo što smo imali, a tad zaista nismo imali mnogo, ostavili No 1 kod komšija, i krenuli ka autoputu da bar vodu i kafu odnesemo tim nesretnim ljudima i z Krajne. Saznali smo da dolaze privatnim
Prsti su jedino što me ne boli od AC-DC koncerta, jedino što još uvek mogu je da kuckam. Dal sam u stanju da razmišljam i kuckam, prosudite sami. A i sva sam rastrešena od ultramega zvučne terapije. Evo ideje AC-DC anticelulit tretman, majke mi mom cellulite 2009 je nanešen ozbiljan udarac na koncertu. Za mozak ne znam, vidim da vidim stvari ovih dana totalno drugačije od ostalih, ono jest nije mi prvi put, ni na blogu ni šire, a i ima ih koji tvrde da je to od ranije, ja mislim i da je od kraja školske godine ( čekam SMS da vidimo šta bi sa biosom i bratom Savom, geos popravljen
“Everyone has a right to reinvent himself.”
moj američki prijatelj
Zvaničnici Srbije i SAD razmenjuju ovih dana saopštenja, note i objašnjenja oko budućeg statusa Kosova. Za razliku od skandala oko kvazidržave, Koštuničina reakcija na američko eventualno priznavanje samoproglašenog nezavisnog Kosova još i ima nekog smisla. Ne može se ne preduzimati ništa. No, dometi te reakcije su zaista minimalni jer Koštunica tuče oružijem koje je prevaziđeno, iz rovova iz kojih se bitka odavno ne vodi. Čini se da
„Jesiiii videla Vučićev spot sa balonimaaaaaa! Do jaaaajaa!“
Moja Majče meni u SMS, pre neki dan
"Ostaje pitanje sta je uopste vasa teza i kakve veze imaju radikali i maloletnicko nasilje."
bloger niki m na ovom postu
Brat Sava ima neke neprijavljene kečeve iz fizike. Bivalo i ranije popuštanje u školi, al nekako se ovog puta baš osećam bez veze. I krivom. I kilavom. I nesposobnom. Izneđu ostalog i zato što toliko vremena provodim sa Talibanima,
Dole je moj četvrti post na blogu B92 objavljen 21.6.2006. Te davne 2006. sam, za zaboravne, zlonamerne i nove, a vidim da ih ima na blogu ovih dana dosta, radila u kao pomoćnik Gorana Svilanovića u PS JIE u odeljenju za demokratizaciju i ljudska prava, daleko od CEAS, daleko od bilo čega drugog sličnog.
Za Wu i još neke, koji mi čine neviđenu čast čitajući svako moje slovo, Šekspir i Jejts mogu da mi zavide, koji sve čitaju i komentarišu al ništa neće da pročitaju, da ponovim: Za slučajeve u Leskovcu i KZB kažem "pod nerazjašnjenim okolnostima",
"Mi smo još uvek u noći tog događaja. Možda u dnevnoj svetlosti ne pokazujemo tu bol, ali naše noćne more su užasne. Svuda oko nas krivci šetaju, nisu svi procesuirani."
Žanka Stojanović, majka poginulog radnika RTS-a.
Devet godina. Kao da je bilo juče. Been right here, lived through it. Ćale mi tad bio u Dragiši